Emir Balić – LEGENDARNA “LASTA“

     *NAPOMENA: Tekst koji slijedi je iz knjige “Mostar – kolijevka sporta”.

            Uz donatorsku podršku Evropske unije i u tiražu od 1000 primjeraka, 1996. godine iz štampe je izašla knjiga “Mostar – kolijevka sporta” koja popunjava veliku prazninu u oskudnoj sportskoj literaturi. Knjiga je djelo više autora čiji je rad koordinirao poznati sportski novinar Dragan Miladinović, dok su recenzenti bili priznati sportski stručnjaci prof. dr Hamid Šoše, prof. Željko Džeba, prof. Enver Novaković i Mile Knezović. Najveća vrijednost ove knjige, posvećene prvom vijeku organizovanog sportskog pokreta u gradu na Neretvi i stogodišnjici modernih Olimpijskih igara je da je oslobođena političkih, ideoloških i drugih konotacija, te prožeta jedino sportskim duhom, kako to u recenziji naglašava i Hamid Šoše.

 

 

     Emir BALIĆ (Mostar, 1935.) nije „olimpijac“, ali mu je ipak predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Huan Antonio Samaran 1987. godine dodijelio specijalno priznanje „Zlatni olimpijski krugovi na postolju“. Takvu odluku prvi čovjek MOK-a (CIO) donio je jer je smatrao da ovaj Mostarac ima izuzetne zasluge u popularisanju sporta, širenju i razvijanju olimpijske ideje. Lični savjetnik gospodina Samarana, Artur Takač, uručio je Baliću taj nesvakidašnji trofej, na svečanosti 12. marta 1987. godine, u reprezentativnoj vili „Neretva“.

     – Pehari i slični trofeji su najljepše nagrade. Oni su za mene najtrajnija uspomena – tih dana je govorio Balić. – Prijatno sam bio iznenađen i obradovan ovim priznanjem gospodina Samarana. To je vrlo draga nagrada. Nije priznanje samo meni nego i svim skakačima i onima koji čuvaju ovu viševjekovnu mostarsku tradiciju.

     Predsjednik MOK-a Samaran hrabrom i legendarnom letaču sa Starog mosta, tog čudesnog svoda nad Neretvom, divio se gledajući isječke iz filmova „Dječak i most“ i „Admiral“.

     Na festivalu dokumentaraca u Londonu, film „Dječak i most“, u kojem glumi Balić, dobio je nagradu za kameru. To djelo je nedavno dobilo posebno mjesto u Olimpijskom muzeju u Lozani, gdje se i posjetiocima prikazuje.

     U svojoj bogatoj riznici trofeja i nagrada, onih sportskih, Emir Balić ima dvije počasne spomen-zlatne medalje. Jedna ga podsjeća na Evropsko prvenstvo u plivanju u Splitu, a druga na Univerzijadu u Zagrebu. Godine 1986. dobio je i Povelju Evropske plivačke federacije (LEN). Tu su i zlatne plakete SOFKJ i lista „Sport“, kao i Plaketa grada Mostara.

     Emir Balić je šampion specifičnog mostarskog sporta, utemeljenog prema zapisima srednjovjekovnog putopisca Evlije Čelebije, još prije više od četiri vijeka. Riječ je o skokovima sa Starog mosta u Neretvu, s visine i od preko 25 metara. Zvanična takmičenja u atraktivnoj i jedinstvenoj disciplini imaju, istina, kraću tradiciju, dugu oko pet decenija.

     U težoj disciplini, u skokovima na glavu, Balić je trijumfovao 13 puta. Prvi je lansirao specifičan stil, let kroz vazduh od kamene ograde mosta do uronjenja u rijeku poput ptice, nazvan „lasta“.

     Emir je letio duže od 40 godina. Za to vrijeme sa Starog mosta skočio je više od 1000 puta. Teško mu je kategorički reći da je tome kazao zbogom! Kada će se, zapravo povući kao skakač.

     Istina, prije desetak godina oprostio se od učešća u zvaničnim takmičenjima sa Starog mosta. Za to ima objašnjenje:

     – Želio sam da se i mlađi skakači iskažu i osvajaju pobjedničke trofeje.

     Je li 1994. godine, ipak, završio skakačku karijeru? Legendarni letač sa Starog mosta, pola u šali pola u zbilji odgovara:

     – Skakaću dok god za to budem sposoban!

     Jedno je sasvim sigurno: po broju trofeja osvojenih u skokovima sa Starog mosta, Emir Balić za dugo neće biti nadmašen. Ostala mu je neostvarena želja da skače sa hridina Akapulka u Meksiku i dubrovačkog Lovrijenca. Reći će:

     – Samo još u Akapulku „leti“ se kao u Mostaru.

     A, on je skakao i u Dubrovniku, Đakovici, Banjaluci, Zvorniku i drugdje.

     Godine 1990. bio je selektor državne reprezentacije. Ona se takmičila u visinskim skokovima u vodu pod nazivom „Kup del Mondo“, što je nezvanično svjetsko prvenstvo u ovom specifičnom sportu. Od 1994. godine je na kormilu reprezentacije BiH. Angažovao se oko učlanjenja BiH u FEDEMAR, međunarodnu organizaciju za sportove na vodi koji nisu u olimpijskom programu. I aktivan je u klubu skakača „Mostari“.

     Malo je poznato da se Emir 1959. godine bavio i „plemenitom vještinom“. Na prvenstvu BiH u Tuzli, sa dvije pobjede, stigao je do polufinala. Boksovao je u srednjoj kategoriji kao član „Veleža“, u republičkoj reprezentaciji protiv izabranika Hrvatske u Sarajevu. Bio je i padobranac.

     Ring i skokovi iz aviona su, svakako, samo za hrabre. Isto onako što su i letovi sa Starog mosta i ostalih ćuprija.

     U Predsjedništvu je Sportskog saveza i koordinaciji EUAM.

Komentariši