Iz istorije Mostara i Hercegovine

Dobrodošli!!! Ovdje možete pročitati razne tekstove iz istorije Mostara i Hercegovine koje sam do sada uspio da prikupim, obradim i pripremim! HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

03.04.2015.

Kamen i Mostar

            *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ekrem Moca Dizdar, a objavljen je u oktobru 2001. godine, u časopisu „Most“, br. 143(54)

 

 

     Sagledavajući kompletno arhitektonsko nasljeđe Mostara - počev od vremena hercegovačke samostalnosti (iz kojeg još datira kula Herceguša) i vremena Sulejmana Veličanstvenog (1520-1566.) do današnjih dana - sa sigurnošću možemo reći da je ovdje kamen trajanje u tradicionalnoj svijesti ljudi.    U graditeljskoj baštini Mostara, kamen, kao neodvojivo tkivo urbanog organizma, predstavlja jedinstven fenomen; on je ovdje vječan, nepromjenljiv i nezamjenljiv. Njega zatičemo na fortifikacijskim utvrdama u predturskom dobu, iznad obala Neretve. Kamen je obavezan materijal osmanskih graditelja; kao obrađen ili suhozid, klesan ili jednostavno lomljen, on dominira na fasadama mostarskih magaza, dućana ili islamskih stambenih kuća. Svu virtuoznost obrade kamena i savršenstvo gradnje, u turskom periodu, susrećemo na mnogobrojnim gradskim džamijama i, posebno, na Starom mostu (1557-1566.), kao remek djelu naše gradnje na ovom prostoru.
     Kamen provijava i na rizalitima, timpanonima i vijencima austrougarskih pročelja u Mostaru i Bosni i Hercegovini; pored toga što na njihovim projektima preovladava opeka i beton, inžinjeri Austrougarske monarhije (1878-1918.) nisu mogli odoljeti ljepoti oblikovanja kamena ostavljajući ga - ako ništa drugo - za prvi susret sa čovjekom u prostoru. Kamen kao građevinski materijal ili kao aplikaciju nalazimo i kod arhitektonskog ispoljavanja moderne i postmoderne, u periodu socrealizma i kod savremenog graditeljskog izraza. Građanin Mostara, posebno arhitekt i umjetnik, u svojoj samosvijesti i određenjem svom praiskonskom kretanju u ravnini prostora i vremena, uvijek se vraćao kamenu, kao izvoru svih svojih sjećanja ali i logičnom slijedu nastavljanja života.
     Za razliku od arhaične čovjekove prolaznosti ovim svijetom, ovdje kamen ne mijenja ni mjesto niti oblik. U mostarskoj kotlini kamen se, jednostavno, doživljava pravim prijateljem. Ovdje on nije prepreka i neprijatelj; kamen je ovdje trajanje i odraz kolektivne tradicionalne svijesti. Upravo zbog činjenice da se kamen u Mostaru ne tretira čovjekovim protivnikom, ovdje su, njegovim oblikovanjem i bravuroznom primjenom njegovih izdašnih mogućnosti, mogla nići savršena zdanja od Hajrudinova Starog mosta do Partizanskog spomenika Bogdana Bogdanovića.

     Promatrajući arheološku kartu Bosne i Hercegovine na kojoj su ucrtana nalazišta iz doba rimske vladavine, između ostalog znakovlja, nalazimo i naziv Mukoš ili Mukoša; prema šturim enciklopedijskim podacima, koje nam nudi Arheološki leksikon BiH (tom 3, 1988.g.), tu su otkriveni ”temelji rimske zgrade sa ostacima stupova, ukrašenih arhitrava i kapitela”, koja je, vjerovatno pripadala hramu, izgrađenom između prvog i trećeg stoljeća naše ere. Kako je u Mukošu ili Mukoši, nizvodno od Mostara, prema jugu, u neposrednoj blizini današnjeg aerodroma, ( na lijevoj obali Neretve) istovremeno pronađen i kamenolom tenelije, logična je pretpostavka da su stupovi i kapiteli otkrivenog rimskog hrama izvedeni od te vrste kamena.

     Nosivši u sebi skoro mistični pristup vodi (koja mu, istovremeno znači i zajedništvo i sukobljavanje), vispreni turski graditelj, dolaskom na ove prostore, poput skulptora, odmah uočava sva svojstva krečnjačkih stijena u Mukoši. Tenelija u njemu izražava osjećanja; on je čuje i osjeća. Privučeni moćju tenelije (čijim su tesanicima, eto, i Rimljani gradili svoje stupove, ornamente, stepeništa i podove), pažljivo proučavajući otkriveno stijenje u Mukoši i uočivši venu koja i danas napaja Mostar, turski graditelji, uz izdašnu pomoć gradskih legatora, obilato koriste mukoški kamenolom kod izgradnje svojih objekata i čaršije.

     Koristeći homogenost kamene mase kakvu posjeduje tenelija, njen kontrast u sveopštem sivilu okoliša, ali i njenu postojanost u emotivnoj i filozofskoj sferi, Mimar Hajrudin, talentirani učenik velikog Sinana, mudar i, nadasve obdaren, uspio je izgraditi i Mostaru podariti takav veličanstven objekat kakav je Stari most na Neretvi (završen 1566.). Tako kamen, tu na obalama velike rijeke, čvrsto srastao sa maticom stijenom, u svom sukobu sa stvaraocem, postaje prijatelj čovjeku i neraskidiva veza među ljudima.

     Poklonstvo prema ljepoti izražavanja u kamenu i savršenstvu njegovih proporcija u prostoru, koje mu je odredio čovjek, u Mostaru traje, evo, već pola milenija. Ovdje vlada princip tradicionalne svijesti o kamenu i sukob čovjeka sa kamenom se dešava na utjehu kamena i mudrosti čovjeka.

     Kombinacija veličanstvenog kamenog luka iznad Neretve i nesporno dopadljivog stijenovitog podnožja na obalama ostavila je neobično dubok trag u svijesti građanina Mostara. Taj doživljaj istinske ljepote nije ugušen ni onda kad je čovjek-nečovjek pokušao ugušiti taj isti kamen u Neretvi. Nečovjek je doživio tada svoj vlastiti poraz; drznuo se prodrijeti u nedostupnu utrobu kamena, nepoznavajući tu čudesnu i ogromnu moć njegove treće dimenzije- dubine.

     U odnosu na čovjekovu egzistenciju, kamen stalno raste i buja. On je vječan, neprolazan i nepromjenljiv. U Mostaru on je uvijek poruka novim generacijama i trajna veza čovjeka i čovjeka i prostora.
Iz istorije Mostara i Hercegovine
<< 04/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 1. dio

IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 2. dio

Knjiga Tibora Vrančića «Mostar – krhotine prošlosti»

Grad mojih prijatelja

Da se ne zaboravi - 1. dio

Da se ne zaboravi - 2. dio

Da se ne zaboravi - 3. dio

Da se ne zaboravi - 4. dio

Da se ne zaboravi - 5. dio

Oni su pobijedili smrt

Mostar - čaršija kakve više nema - 1. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 2. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 3. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 1. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 2. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 3. dio

Hotel “Neretva” i Banja

Posljednja lasta

Stari most na poštanskim markama

Dječaci kao ptice

Most na Musali

Bernard Lajhner stiže s loptom

Šadrvani

Šarmeri sa Neretve

Kafana "Evropa"

Sahat-kula

Česme

Musala

Dr. Himzo Polovina - Doktor koji je ljude liječio pjesmom

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 1. dio

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 2. dio

Šeher i grad Mostar

Mostar - vječni grad - 1. dio

Mostar - vječni grad - 2. dio

Stare stambene kuće

Hotel “Ruža”

Kriva ćuprija

Simfonija ljepote i funkcionalnosti

Neviđene česme

Vrelo "Djevojačka voda"

Peške - 1. dio

Peške - 2. dio

Šantićeve predizborne muke

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Na granici sjećanja – Blog

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 1. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 2. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 3. dio

Francuski konzularni agenti u Mostaru

Razgovori u francuskom Klubu

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 1. dio

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 2. dio

Mostarska sevdalinka - 1.dio

Mostarska sevdalinka - 2.dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 1. dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 2. dio

Sarači, samardžije, sedlari i tašnari

Posljednje esnaflije Mostara

Muhamed Mujić - ZA ANTOLOGIJU

NOVI POČETAK

Zlatari Mostara i Hercegovine

Dražen Dalipagić Praja - RODILA MAJKA KOŠARKAŠA

Prilog o zanatima i trgovini mostarskih Srba pravoslavaca

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Jasna Merdan Kolar - ZLATO IZ LOS ANĐELESA

Bogatstvo Muslibegovića kuće

Miroslav Brozović - PRVA MEDALJA

Antonije Marinković - Prvi mostarski advokat

Krunoslav Kruno Radiljević - TROFEJ NA DOHVAT

Kamen i Mostar

Ante Pehar - SAMOUKI ŠAMPION

Tenelija - kamen Mostara

Emir Balić - LEGENDARNA “LASTA“

Čuvene Efice iz Cernice

Franjo Arapović - OD SLIPČIĆA DO ZVIJEZDA

Iz prosopografije Kosača (Jelena i Teodora)

Vesna Radović - IZDANAK MOSTARSKE ŠKOLE

Risto Ilije Ivanišević (1842. - 1913.)

„Otac“ košarke u BiH Milenko Radosavljević Amerikanac - IZ NJUJORKA NA KANTAREVAC

Dvorske spletke u Hercegovini - Prošlost iskićena legendama

MOJA E-MAIL ADRESA



BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETILACA
126094

Powered by Blogger.ba