Iz istorije Mostara i Hercegovine

Dobrodošli!!! Ovdje možete pročitati razne tekstove iz istorije Mostara i Hercegovine koje sam do sada uspio da prikupim, obradim i pripremim! HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

14.08.2014.

Muhamed Mujić - ZA ANTOLOGIJU

            *NAPOMENA: Tekst koji slijedi je iz knjige “Mostar - kolijevka sporta”.

            Uz donatorsku podršku Evropske unije i u tiražu od 1000 primjeraka, 1996. godine iz štampe je izašla knjiga “Mostar - kolijevka sporta” koja popunjava veliku prazninu u oskudnoj sportskoj literaturi. Knjiga je djelo više autora čiji je rad koordinirao poznati sportski novinar Dragan Miladinović, dok su recenzenti bili priznati sportski stručnjaci prof. dr Hamid Šoše, prof. Željko Džeba, prof. Enver Novaković i Mile Knezović. Najveća vrijednost ove knjige, posvećene prvom vijeku organizovanog sportskog pokreta u gradu na Neretvi i stogodišnjici modernih Olimpijskih igara je da je oslobođena političkih, ideoloških i drugih konotacija, te prožeta jedino sportskim duhom, kako to u recenziji naglašava i Hamid Šoše.

 

 

            Njegova zvijezda još uvijek sija u fudbalskom sazvježđu. Teško će je, bar na ovim prostranstvima, iko zasjeniti, bez obzira što je objesio kopačke o klin još u proljeće 1968. godine.

            Fudbalski koraci Muhameda Hamića MUJIĆA (Mostar, 1933.) bili su stvarno od sedam milja. Stasao je u podmlatku “rođenih” 1948. godine. Samo dvije godine kasnije postao je prvotimac. “Vatreno krštenje” doživio je protiv Bokelja u Kotoru, u Trećoj saveznoj ligi.

            “Velež” je prvi put uskočio u prvoligaško jato u sezoni 1952./53. godine. U timu, koji je za to izborio vizu, bio je i ovaj, tada devetnaestogodišnjak.

            Po opštem mišljenju, najbriljantniju partiju u crvenom dresu pružio je u okršaju sa “Dinamom”. To je bilo u jesenjoj rundi prvenstva 1955./56. godine. Tada su “rođeni”, na stadionu pod Bijelim brijegom, izrešetali mrežu zagrebačkih “modrih” - 6:1. Nerješiva zagonetka za odbranu “Dinama” bio je Mujić. Njegovih pet “projektila” završilo je iza leđa golmana Majerovića. O tome postoji i jedna anegdota koja je “sačuvana” i u Almanahu, posvećenom 50. godišnjici “Veleža”:

            -Onaj Mujić je tako “vrtio” Crnkovića da se i meni počelo vrtjeti u glavi- poslije utakmice žalio se Majerović. -Poslije četvrtog gola, kad bi oni pošli u napad, meni se priviđalo da najmanje tri Mujića idu prema mom golu.

            Taj 18. novembar 1955. godine “Dinamovci” su stvarno dobro upamtili. Mostarski rezultat, u stvari debakl zagrebačkih “modrih” bio je - senzacija, ali samo za one koji nisu vidjeli ovaj meč.

            Deset godina kasnije Muhamed Mujić je bio autor gola za Riplijevo “Vjerovali ili ne”. “Velež” je, na stadionu pod Bijelim brijegom, odmjeravao snage sa “Hajdukom”. Golman Splićana Vukčević je prilikom degažiranja pogodio Mujića u glavu, okrenutog leđima prema golu “bilih”, na udaljenosti od oko 20 metara. I, na opšte iznenađenje, lopta je kao bumerang pronašla put do cilja, “rođeni” su pobijedili (2:1), a nokautirani strijelac, onesviješćen prebačen je u bolnicu.

            Dres sa državnim grbom obukao je na turneji po Indoneziji (1956. godine), upravo protiv selekcije te azijske zemlje. Ovo nije čudilo one koji su se uvjerili u njegov talenat i kvalitet. Jedino je to moglo da iznenadi one koji do tada nisu imali prilike da ga vide na djelu, pogotovo što je riječ bila o igraču iz “provincijskog” tima.

            Boje najbolje državne selekcije (1956.-1962. godine) branio je 33 puta, a u listu strijelaca upisao se 18 puta. Za mladu reprezentaciju odigrao je sedam utakmica i postigao 12 golova, a za “B” tim pet mečeva sa dva pogotka. Ove brojke bile bi, vjerovatno, veće da nije često otkazivao selektorima, pretežno zbog povreda. Primjerice, bio je na listi sigurnih putnika za Svjetsko prvenstvo u Švedskoj 1958. godine, ali je na vlastiti zahtjev ostao kod kuće! Ali, ono što je propustio tada, ostvario je četiri godine kasnije. Igrao je na SP u Čileu, kada je državni tim osvojio visoko četvrto mjesto, poslije nedostignuto.

            Najbolju partiju u “A” pružio je u meču sa Austrijom, na bečkom Prateru, septembra 1958. godine. Neuobičajeno u međudržavnim susretima, jedan je tim vodio sa 3:0 već poslije 18 minuta igre. Za to vrijeme domaćini su, naime, stekli toliku prednost. Gosti su bili na pragu katastrofe. Međutim, brzo su se otrijeznili od šoka, zaigrali kao preporođeni. U nastavku su Austrijanci nadmašeni u svim elementima fudbalske vještine. I, naravno, golovi nisu izostali. Izjednačujući, treći pogodak postigao je Mujić. Tako reći siguran poraz na Prateru, pretvoren je u trijumf od 4:3! Junak tog dramatičnog i uzbudljivog okršaja u Beču bio je, po opštem mišljenju, Muhamed Mujić. Njegova briljantna igra bila je za antologiju.

            Koliko je bio cijenjen i poštovan ne samo kao fudbaler ekstra-klase, svjedoči činjenica da je dvije godine bio kapiten reprezentacije. S njom je bio na Olimpijadi u Australiji 1956. godine, odakle se vratio sa srebrnom medaljom, inače prvim odličjem sa OI koje se našlo na prsima jednog sportiste člana mostarskog kluba.

            -Ne mogu prežaliti što nam je, tako reći iz ruku, izmaklo olimpijsko zlato u Melburnu 1956. godine. Tada smo finalni meč izgubili sa Sovjetskim Savezom stvarno nesretno- 0:1! - rekao je Mujić.

            Njegov reprezentativni rekord u broju postignutih golova vezan je upravo za Olimpijske igre u Australiji. Tada je Mujić mrežu selekcije SAD pogodio četiri puta, a krajnji ishod je glasio 9:1.

            U dresu “rođenih” učestvovao je u 214 prvoligaških bitaka i postigao 69 pogodaka. Takmičarske 1955./56. sezone, sa još dvojicom reprezentativaca, dijelio je prvo mjesto na listi najboljih prvoligaških strijelaca. Tada je protivničke mreže zatresao 21 put. To je još nedostignuti klupski rekord “Veleža”.

            Jedno vrijeme s uspjehom je igrao u francuskom prvoligašu “Bordou”. Tamo je krenuo 1962. godine, kao prvi fudbaler “rođenih” u inostranstvu “na privremenom radu”. Zatim je od 1964. do 1965. godine svoje loptačke majstorije iskazivao u dresu zagrebačkog “Dinama”. Poslije toga ponovo se otisnuo preko granice, ovog puta u Belgiju, 1966. godine. Svoje znanje i umijeće pokazivao je u ekipi “Beringena”. Na kraju se vratio među svoje “rođene”, gdje je 1968. godine završio sjajnu igračku karijeru. U matičnom klubu bio je i direktor, “tehniko” i šef stručnog štaba u dva navrata (1976./77. i 1982./83. godine).

            Bio je igrač velikih mogućnosti. Zato nije čudo što je s uspjehom igrao na svim mjestima u napadačkoj petorki, najčešće u triju. Bio je prefinjeni tehničar, igrao je maštovito i lepršavo, bio je u pravom smislu riječi fudbalski šarmer. Imao je ulogu graditelja igre, ali krasila ga je i prodornost, pa je bio i odličan golgeter. A, nadasve, bio je džentlmen u kopačkama.
Iz istorije Mostara i Hercegovine
<< 08/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 1. dio

IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 2. dio

Knjiga Tibora Vrančića «Mostar – krhotine prošlosti»

Grad mojih prijatelja

Da se ne zaboravi - 1. dio

Da se ne zaboravi - 2. dio

Da se ne zaboravi - 3. dio

Da se ne zaboravi - 4. dio

Da se ne zaboravi - 5. dio

Oni su pobijedili smrt

Mostar - čaršija kakve više nema - 1. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 2. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 3. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 1. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 2. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 3. dio

Hotel “Neretva” i Banja

Posljednja lasta

Stari most na poštanskim markama

Dječaci kao ptice

Most na Musali

Bernard Lajhner stiže s loptom

Šadrvani

Šarmeri sa Neretve

Kafana "Evropa"

Sahat-kula

Česme

Musala

Dr. Himzo Polovina - Doktor koji je ljude liječio pjesmom

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 1. dio

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 2. dio

Šeher i grad Mostar

Mostar - vječni grad - 1. dio

Mostar - vječni grad - 2. dio

Stare stambene kuće

Hotel “Ruža”

Kriva ćuprija

Simfonija ljepote i funkcionalnosti

Neviđene česme

Vrelo "Djevojačka voda"

Peške - 1. dio

Peške - 2. dio

Šantićeve predizborne muke

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Na granici sjećanja – Blog

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 1. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 2. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 3. dio

Francuski konzularni agenti u Mostaru

Razgovori u francuskom Klubu

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 1. dio

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 2. dio

Mostarska sevdalinka - 1.dio

Mostarska sevdalinka - 2.dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 1. dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 2. dio

Sarači, samardžije, sedlari i tašnari

Posljednje esnaflije Mostara

Muhamed Mujić - ZA ANTOLOGIJU

NOVI POČETAK

Zlatari Mostara i Hercegovine

Dražen Dalipagić Praja - RODILA MAJKA KOŠARKAŠA

Prilog o zanatima i trgovini mostarskih Srba pravoslavaca

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Jasna Merdan Kolar - ZLATO IZ LOS ANĐELESA

Bogatstvo Muslibegovića kuće

Miroslav Brozović - PRVA MEDALJA

Antonije Marinković - Prvi mostarski advokat

Krunoslav Kruno Radiljević - TROFEJ NA DOHVAT

Kamen i Mostar

Ante Pehar - SAMOUKI ŠAMPION

Tenelija - kamen Mostara

Emir Balić - LEGENDARNA “LASTA“

Čuvene Efice iz Cernice

Franjo Arapović - OD SLIPČIĆA DO ZVIJEZDA

Iz prosopografije Kosača (Jelena i Teodora)

Vesna Radović - IZDANAK MOSTARSKE ŠKOLE

Risto Ilije Ivanišević (1842. - 1913.)

„Otac“ košarke u BiH Milenko Radosavljević Amerikanac - IZ NJUJORKA NA KANTAREVAC

Dvorske spletke u Hercegovini - Prošlost iskićena legendama

MOJA E-MAIL ADRESA



BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETILACA
122990

Powered by Blogger.ba