Iz istorije Mostara i Hercegovine

Dobrodošli!!! Ovdje možete pročitati razne tekstove iz istorije Mostara i Hercegovine koje sam do sada uspio da prikupim, obradim i pripremim! HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

07.03.2014.

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 2. dio

            *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ismet Ćumurija, a objavljen je u maju 2001. godine, u časopisu “Most”, br. 138(49)

 

 

            Kazandžije i kalajdžije su radili na Velikoj Tepi u većim radionicama koje se zovu kalhane. Manji predmeti od bakra su pravljeni u manjim dućanima. Sve posude od bakra se kalajišu kalajem (kositrom). Iza II svjetskog rata, 1945. godine pa do oko 1960. godine, ovaj posao su radili cigani – kotlari. Išli su kroz mostarske sokake i pred kućama i avlijama su na licu mjesta vršili posao kalajisanja. Kazandžija nije bilo mnogo. Bio mi je poznat Stevo Ilić, kazandžija. Radio je prije rata 1941. godine u dućanu Vučijakovića, sjevernije od Vučijakovića džamije. Uz njegov dućan su držali dućan moleri Bubić i Tomanović, a do njih su Škipine prodavale obuću. Stevo Ilić – kazandžija je držao dućan i nakon II svjetskog rata nekoliko godina, te kad je ponestalo posla sam ga je zatvorio. U najstarijem mostarskom sidžilu naveden je kazandžija Redžep, sin Kurtov, dok u sidžilu od 1685. godine nema spomena ni o jednom kazandžiji. Hadži-Alija Kazandžić (Kazandži-zade) je 1600. godine uvakufio veću sumu novca koja je 1. rebula II 1042. (16. X 1632.) iznosila 15.150 akči (zapisano u Manuscripti turcica br. 964, list 111). Od kalajdžija 1633. godine spominju se Ibrahim-čelebija, sin kalajdžije Pirije, te Alija, Halil, Jusuf i Memija, sin Džaferov. Najvjerovatnije (po ovom obrtu su porodice Kalajdžić i dobile prezime). Kalajdžić Omer se spominje da je živio u Mostaru 1754. godine.

            Tenečedžije (limari) u Mostaru su bili Jevreji.

 

            Stara sevdalinka kaže:

 

            Konja kuje Dizdarević Meho,

            dorat mu se potkovat ne dade.

            Stani doro, stani dobro moje...

            Ne kujem te da te prodajem,

            već te kujem idem po djevojku.

            Ako Bog da pa je dovedemo,

            zlatne ću ti ploče udariti,

            zlatne ploče i srebrene čavle...

 

            Mostar je do pred II svjetski rat imao majstore kovače zvane nalbante (potkivače konja). Otuda i prezima Najlbanta. I pomenuta sevdalinka nas podsjeća na svoj izvor i upućuje na prohujala vremena, da se sjetimo zanata koji su u izumiranju, te da održimo i tradiciju potkivanja konja i prošnje bosanskohercegovačkih djevojaka.

            Potkivačka radnja za konje bila je u današnjoj Fejićevoj ulici preko puta hana tadašnjeg vlasnika Zajke Mahića. U toj radnji je iza rata 1945. godine pa do 1955. godine bio kovač i potkivač Pero Markulin. Znalački je obavljao svoj posao. Jedna takva potkivačka radnja bila je u blizini mostarske pijace, Tepe, na uglu današnjeg Baltinog sokaka, što tvrdi mostarski kovač Omer Rahimić. Na trgu zvani Mejdan (danas Trg 1. maja) na mjestu kafića “Mimoza” i Brodarsko-veslačkog društva “Neretva” su nekada bili prostori za vezanje konja, mula i magaradi. U Mostaru je bilo još kovačkih radnji, a jedna se nalazila preko puta današnje devastirane Robne kuće “Razvitak”. Njeni vlasnici su bili braća Ljubo i Franjo Zrimšek, a uz njih je radio i Kornel Šujanski, porijeklom Čeh. Pomenuta kovačnica je radila između 1960. i 1970. godine i tada je zatvorena, a objekat je preuređen za zanatsku radnju za ljude sa govornim manama, nijemim i slaboga sluha. Meho Zalihić je imao svoju kovačnicu na Luci (Tekija) još prije II svjetskog rata i iza rata. Meho Jašarević radio je u kovačnici u sokaku pored Ibrahima Roznamedžijine džamije. Kovačnica je radila sve do iza 1955. godine. Mehić Rizvan je imao kovačnicu na Carini blizu Carinskog mosta. U mahali Predhum, današnja Donja mahala ili Gojka Vukovića ulica, držao je kovačnicu Hadžo Brkić, a uz njega je radio sin Arif. Uz Arifa je jedno vrijeme radio kao pomoćnik kovač Nazif Dželilović zvani Zifa (poslije je bio ulični kafanski pjevač-svirač uz staru harmoniku, koju bi nosao sa sobom i uveseljavao goste od stola do stola. Mostarci su ga poznavali po pjesmi koju bi često pjevao: “Gori lampa, gori gaz, u komšije i kod nas” i “Sirota je ona ptica koju bura prati” …)

            Spomenut ćemo vrijedne kovače koji su radili na bravarsko-kovačkim poslovima u Željezničkoj ložionici (današnji Centar II Mostar). Evo spiska kovača: Alija Krvavac, Mujo Šator, Ismet Peco, Džemal (Ahmeta) Ćumurija zvani Kemal, Huso Batlak, Ibrahim Avdić, Omer Rahimić, Jozo Miličević, Krsto Vego, Drago Krešić, Avgustin Tipurić, Ljubo Ereš, Jozo Rozić, Luka Šago, Tomislav Božić i drugi.

            Najmlađi je bio Hakija Behram. Mustafa Peco kao kovač radio je prvo u Željezničkoj ložionici, a zatim se prebacio u “Autoremont”, gdje je radio do odlaska u penziju, negdje do 1970. godine.

 

            Mujo kuje konja po mjesecu,

            Mujo kuje, a majka ga kune,

            sine Mujo, živ ti bio majci,

            ne kuju se konji po mjesecu,

            već po danu i žarkome suncu...

 

            Rudnik mrkog uglja u Mostaru (stara jama i kop) imali su svoga kovača Mehu Kajića najboljeg vezača sajli za izvlačenje vagoneta, liftova i ljudi iz stare jame. Iza II svjetskog rata u Preduzeću “Vodovod” je radio kao kovač Salih Zalihić. Ibrahim Zalihić je bio kovač u G.P. “Hercegovini”. Hajdar Toporan kovač u Preduzeću “Soko”, potom u Fabrici trgovinske opreme sve do odlaska u penziju. Šućrija Pošković, porijeklom Gačanin, radio je kao kovač u R.O. “Montprojekt”. Prije II svjetskog rata i nakon rata bila je jedna kovačnica na lokalitetu današnjeg objekta “Elektro Hercegovina”. Pretpostavlja se da je u njoj radio Jozo Miličević. Pomenut ću i vrsnog majstora Mostara puškara-oružara između dva rata Miroslava Tisovca. Bio je majstor-proizvođač najljepših štafeta koje su bile nošene niz godina za praznik Dana mladosti, svakog 25. maja u godini. Između dva rata bio je poznat i kao oružar-puškar izvjesni Risto Kovačević. U Priječkoj čaršiji nadomak Starog mosta, a na silasku prema Jusovini postoji kovačnica koju drži Hakija Rušpić, ali se rijetko bavi zanatom, ponekad nešto i otkuje; isti se preorijentisao na prodaju antikvara iz starijih vremena. Kaže, posla je sve manje, mora se snalaziti, treba se živjeti. Druga kovačnica koja ima takođe kovačko ognjište, a vlasnik joj je Nijaz Rušpić nalazi se na samom kraju Onešćukove ulice. Nijaz se takođe preorijentisao na prodaju starih predmeta, antikvara. Ove dvije kovačnice su kao turističke atrakcije. Više bi valjalo kada bi se koristile za stvarnu upotrebu, radi očuvanja zanata koji, na žalost, u Mostaru izumiru. Jedina kovačnica koja danas radi je omanji objekat u Centru II u Mostaru u kojoj je stari kovač Ivan Zekić, porijeklom iz Jablanice.

            Kazivanja o vrijednim zanatlijama kovačima završit ću sevdalinkom koja se rado i danas pjeva:

 

            Kopčić kuje kraj mora alata,

            Kopčić kuje daleko se čuje,

            To se čulo do Zlatina dvora,

            Kad’ je s’ majkom za večerom bila...

            Pitala ga ostarjela majka:

                        Zašto kuješ konja od mejdana?

            Udaje se moja ašiklija,

                        nebil’ mogle noge alatove,

                        da dostignu, aman, Zlatine svatove.

 

            NAPOMENA: Mostarac Salko Vlahović (rođen 1920. godine) je kazao imena pojedinih kovača, kao i lokacije nekih kovačnica. Kovač Omer Rahimić je kazao imena kovača koji su radili u Željezničkoj ložioni u Mostaru. Ovom prilikom im se zahvaljujem.
Iz istorije Mostara i Hercegovine
<< 03/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 1. dio

IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 2. dio

Knjiga Tibora Vrančića «Mostar – krhotine prošlosti»

Grad mojih prijatelja

Da se ne zaboravi - 1. dio

Da se ne zaboravi - 2. dio

Da se ne zaboravi - 3. dio

Da se ne zaboravi - 4. dio

Da se ne zaboravi - 5. dio

Oni su pobijedili smrt

Mostar - čaršija kakve više nema - 1. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 2. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 3. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 1. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 2. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 3. dio

Hotel “Neretva” i Banja

Posljednja lasta

Stari most na poštanskim markama

Dječaci kao ptice

Most na Musali

Bernard Lajhner stiže s loptom

Šadrvani

Šarmeri sa Neretve

Kafana "Evropa"

Sahat-kula

Česme

Musala

Dr. Himzo Polovina - Doktor koji je ljude liječio pjesmom

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 1. dio

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 2. dio

Šeher i grad Mostar

Mostar - vječni grad - 1. dio

Mostar - vječni grad - 2. dio

Stare stambene kuće

Hotel “Ruža”

Kriva ćuprija

Simfonija ljepote i funkcionalnosti

Neviđene česme

Vrelo "Djevojačka voda"

Peške - 1. dio

Peške - 2. dio

Šantićeve predizborne muke

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Na granici sjećanja – Blog

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 1. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 2. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 3. dio

Francuski konzularni agenti u Mostaru

Razgovori u francuskom Klubu

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 1. dio

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 2. dio

Mostarska sevdalinka - 1.dio

Mostarska sevdalinka - 2.dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 1. dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 2. dio

Sarači, samardžije, sedlari i tašnari

Posljednje esnaflije Mostara

Muhamed Mujić - ZA ANTOLOGIJU

NOVI POČETAK

Zlatari Mostara i Hercegovine

Dražen Dalipagić Praja - RODILA MAJKA KOŠARKAŠA

Prilog o zanatima i trgovini mostarskih Srba pravoslavaca

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Jasna Merdan Kolar - ZLATO IZ LOS ANĐELESA

Bogatstvo Muslibegovića kuće

Miroslav Brozović - PRVA MEDALJA

Antonije Marinković - Prvi mostarski advokat

Krunoslav Kruno Radiljević - TROFEJ NA DOHVAT

Kamen i Mostar

Ante Pehar - SAMOUKI ŠAMPION

Tenelija - kamen Mostara

Emir Balić - LEGENDARNA “LASTA“

Čuvene Efice iz Cernice

Franjo Arapović - OD SLIPČIĆA DO ZVIJEZDA

Iz prosopografije Kosača (Jelena i Teodora)

Vesna Radović - IZDANAK MOSTARSKE ŠKOLE

Risto Ilije Ivanišević (1842. - 1913.)

„Otac“ košarke u BiH Milenko Radosavljević Amerikanac - IZ NJUJORKA NA KANTAREVAC

Dvorske spletke u Hercegovini - Prošlost iskićena legendama

MOJA E-MAIL ADRESA



BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETILACA
126094

Powered by Blogger.ba