Iz istorije Mostara i Hercegovine

Dobrodošli!!! Ovdje možete pročitati razne tekstove iz istorije Mostara i Hercegovine koje sam do sada uspio da prikupim, obradim i pripremim! HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

11.02.2014.

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 1. dio

            *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ismet Ćumurija, a objavljen je u avgustu 2002. godine, u časopisu „Most“, br. 152-153(63-64)

 

 

            U kući zvanoj „Kafana Evropa“ na ulasku u staru mostarsku čaršiju Kujundžiluk na domak Starom mostu, daleke 1926. godine osnovano je Radničko kulturno-umjetničko društvo „Abrašević“. Osnivači društva ovu kuću nazvaše i „Radnički dom“. Društvo dobi svoje ime po mladom revolucionaru Kosti Abraševiću rodom iz Ohrida (Makedonija) 29. maja 1879. godine.

            Otac Naum mu je bio porijeklom Makedonac, a majka Sotira Grkinja. Ona je bila veoma učena žena i djelovala je pozitivno na razvoj svoga sina. Zbog teškoga života otac je odlučio da s porodicom krene u pečalbu i uspio je da u Šapcu otvori kafanu u kojoj su svi članovi porodice usluživali goste, sem Koste. Kosta je već tada imao završena tri razreda grčke škole, koja mu u Šapcu nije bila priznata. Upisuje se u gimnaziju 1892. godine. Peti razred završava 1897. godine i već naredne godine skrhan bolešću tuberkuloze u svojoj 19. godini života umire 8. januara 1898, godine, te je u Šapcu i sahranjen. U njegovom poetskom stvaralaštvu naročito mu se izdvaja pjesma pod nazivom „Zviždi vjetre“:

             

            Zviždi, vjetre, na sve strane,

            Čupaj drvo, krši grane!

            Svom silinom svoga leta

            Huji, juri preko sveta.

 

            Zasluge RKUD „Abrašević“ u širenju, propagiranju i njegovanju muzičkog kulturno pedagoškog života u Mostaru su od ogromnog značaja. Društvo je okupljalo mlade iz radničkih porodica i drugih sredina gdje se ranije nije znalo za postojanje mnogih muzičkih instrumenata, a kamo li da se pomišljalo na bavljenje muzičkom umjetnošću. U Društvo su dolazila djeca iz mahala, iz prigradskih naselja, ponekad sa sela i tu su zavoljela muziku: Stečena ljubav i dobivanje znanja u „Abraševiću“ uticali su na mnoge da se opredijele za buduće profesije vezane za muziku. Mnogi nekadašnji članovi muzičkih sekcija „Abraševića“ danas su profesionalni muzičari. Neki su postali članovi raznih orkestara, od zabavnih, narodnih do simfonijskih, neki su profesori muzike, a neki su magistrirali ili su na putu da doktoriraju. „Abrašević“ je bio mostarsko vrelo kulture.

            Ansambl narodnih pjesama i igara RKUD „Abrašević“ bio je jedan segment iz cjelokupnog rada Društva.

            Tamburaška sekcija je imala veliku ulogu u okupljanju mladih progresivnih snaga. Nakon osnivanja, radile su pri Društvu tri sekcije, i to: dramska, tamburaška i prosvjetno­kulturna.

            Tamburaši su otvarali sve „Abraševićeve“ priredbe sa revolucionarnom pjesmom „Smjelo“. Ova pjesma je tada u narodu bila veoma popularna. Grupom tamburaša je rukovodio Mustafa Bjelavac, ostali članovi bili su: Omer Potur, Kosta Kaličin, Mile Petković, Ljubo Salatić i Osman Šantić.

            Od policije je paralisan rad RKUD „Abrašević“ od strane šesto-januarske monarhofašističke diktature od 1929. do 1935. godine.

            Godine 1935. tamburaši ponovo počinju sa radom i ovu sekciju nadopunjuju novi članovi: Nusret Rizikalo - krojač, svira prim, Haso Fazlinović - stolar, svira bubnjeve, Aziz Fazlinović - bravar, svira prim, Mujo Bjelavac - rukovodilac orkestra, po zanimanju sahačija, Asim Oručević - svira brač i klavir, Alija Puzić - bravar, svira čelo, Efraim Kazazić - krojač, svira berde, Ibrahim Pezo - bravar, svira brač, i Huso Maslić - svira bugariju. Danas od preživjelih su Alija Puzić i Nusret Rizikalo. Nusret Rizikalo kaže da je prilikom dolaska u orkestar zatekao Esada Šabanca koji je svirao prim, Mustafu Skuhana - Muju koji je svirao treću bugariju i Antonija Jukića - Tonu koji je svirao berde. Sviralo se na zabavama u gradu, a naročito u Radničkom domu (na Glavnoj ulici) na igrankama. Svaka zabava je otvarana pjesmom:

 

            Radnički pozdrav

            Zdravo da ste hrabri borci

            Boreć se za pravo i rad

            Veseli i sretni bud'mo

            Solidarni k'o do sad.

 

            Godine 1939. organiziraju se u gradu demonstracije u cilju borbe protiv fašizma, za bolja prava radnika i za bolji život. Te godine se zatvara „Radnički dom“ u kome je djelovao RKUD „Abrašević“. Tada su odvedeni rukovodilac tamburaške sekcije Mustafa Bjelavac i rukovodilac dramske sekcije i kursa „esperanta“ Nikola Abramović - Bjelica (osnivač Društva) u zatvor u Lepoglavu odakle se nisu vratili. Pored mnogih članova Društva u Drugom svjetskom ratu izgubili su živote i tamburaši: Kosta Kaličin, Ibrahim Pezo, Haso Fazlinović i Husein Maslić-Husa.

            Tokom rata 1941. do 1945. godine RKUD „Abrašević“ ne radi. Nakon rata, osnivačka skupština „Abraševića“ u prostorijama „Hrvoja“ održana je 27. avgusta 1946. godine. Pored ostalog dnevnog reda donesena su i pravila o radu Društva, a koja su izrađena na temelju Pravilnika rada RKUD „Proleter“ iz Sarajeva.

            U maju 1947. godine formira se tamburaška sekcija, čiji je rukovodilac Omer Potur, kao i folklorna sekcija koje nastupaju na gradilištima pruge Šamac - Sarajevo. Duž radilišta daju 17 programa koje je gledalo oko deset hiljada omladinki i omladinaca. Slijede nastupi u mnogim mjestima tadašnje Jugoslavije. Godine 1948. već radi Veliki tamburaški orkestar koji broji oko 150 članova. Mnogo je članova a malo je instrumenata, te se Društvo odlučuje da nabavi 20 mandolina i nekoliko gitara i 15. juna 1948. godine otpočinje sa radom mandolinsko-gitarska škola sa 32 polaznika. Njen rukovodilac bio je Rajmond Hap.

            Sjećam se nekih članova Velikog tamburaškog orkestra, a to su: Hivzija Čizmić, Ibrahim Ćišić i brat mu Muhamed, zatim Sulejman, Salem i Hasan Dandić, Esad Dedović (brat Keme Dedovića - igrača folklora, poslije stručnog rukovodioca folklorne sekcije RKUD „Abrašević“ i Internacionalnog ansambla narodnih pjesama i igara svijeta „Camarad“ u Mostaru.) Dva brata Amir i Alija Sadžak, Spasoje Berak-Spaso i sestra mu Zora udata Šparavalo, Hasan Alikalfić, Blažek čijeg se imena ne sjećam i neki Misita, Dušan Pejanović-Dule, Nenad Aškrabić-Jovo i sestra mu Milena zvana Beba, Rudolf Grabovac, Milojko Knežević, zvani Braco, Aco Čolović, braća Ševko i Dževad Kurtović, Mustafa Hojlaš-Muta, Ibrahim Šantić, Faruk Dizdarević, Nuhrudin Jonić-Nuna, Ahmet Deronja, Ismet Ćumurija, Semir Alikalfić, Mirza Alagić, Zijo Kreso, Abdurahman Kalajdžić, Filip Bevanda i mnogi drugi. Muziciranje ovih tamburaša bilo je na visokom muzičkom, umjetničkom nivou. Te godine pa i poslije Radio Sarajevo nije imalo svoje tamburaše, te su dolazili snimatelji i snimali emisije muziciranja našeg tamburaškog orkestra. Snimci su pravljeni na tada odličnim magnetofonima marke Nagra. Da li su u arhivi radija sačuvani snimci, nije mi poznato.

            Orkestar je muzicirao djela ozbiljne muzike, kao i djela naše narodne izvorne muzike. Nabrojat ću nazive nekih partitura: Lukrecija Bordžija, Chavalleria rusticana, Improptu, U boj (Zrinjski), U pećini, Azuro, Svraćanja, Vesela mladost, Naši zvuci, Splet narodnih pjesama, Bilećanka, Titovo kolo, Biseru s' južnoga mora, Karišik narodnih pjesama, Splet šokačkih pjesama i igara, Vijenac narodnih pjesama i igara, Nizamski rastanak (turski marš).

            Stručni rukovodioci bili su vojna lica Rajmond Hap i Rudolf Grilec, poslije je bio Petar Fratnik (koji je stanovao u zgradi „Abraševića“ na Mejdanu (Trg 1. maja, gdje se danas nalazi Arhiv Hercegovina), zatim Mehmed Voljevica zvani Babo pa Faruk Mehićević, Mirsad Stupac-Mimi, Spasoje Berak, Kovačević Nedjeljko, Ismet Ćumurija, Besim Jusić, Sead Trnovac i dr.

 

            (Nastavlja se)
Iz istorije Mostara i Hercegovine
<< 02/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
232425262728

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 1. dio

IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 2. dio

Knjiga Tibora Vrančića «Mostar – krhotine prošlosti»

Grad mojih prijatelja

Da se ne zaboravi - 1. dio

Da se ne zaboravi - 2. dio

Da se ne zaboravi - 3. dio

Da se ne zaboravi - 4. dio

Da se ne zaboravi - 5. dio

Oni su pobijedili smrt

Mostar - čaršija kakve više nema - 1. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 2. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 3. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 1. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 2. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 3. dio

Hotel “Neretva” i Banja

Posljednja lasta

Stari most na poštanskim markama

Dječaci kao ptice

Most na Musali

Bernard Lajhner stiže s loptom

Šadrvani

Šarmeri sa Neretve

Kafana "Evropa"

Sahat-kula

Česme

Musala

Dr. Himzo Polovina - Doktor koji je ljude liječio pjesmom

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 1. dio

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 2. dio

Šeher i grad Mostar

Mostar - vječni grad - 1. dio

Mostar - vječni grad - 2. dio

Stare stambene kuće

Hotel “Ruža”

Kriva ćuprija

Simfonija ljepote i funkcionalnosti

Neviđene česme

Vrelo "Djevojačka voda"

Peške - 1. dio

Peške - 2. dio

Šantićeve predizborne muke

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Na granici sjećanja – Blog

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 1. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 2. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 3. dio

Francuski konzularni agenti u Mostaru

Razgovori u francuskom Klubu

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 1. dio

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 2. dio

Mostarska sevdalinka - 1.dio

Mostarska sevdalinka - 2.dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 1. dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 2. dio

Sarači, samardžije, sedlari i tašnari

Posljednje esnaflije Mostara

Muhamed Mujić - ZA ANTOLOGIJU

NOVI POČETAK

Zlatari Mostara i Hercegovine

Dražen Dalipagić Praja - RODILA MAJKA KOŠARKAŠA

Prilog o zanatima i trgovini mostarskih Srba pravoslavaca

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Jasna Merdan Kolar - ZLATO IZ LOS ANĐELESA

Bogatstvo Muslibegovića kuće

Miroslav Brozović - PRVA MEDALJA

Antonije Marinković - Prvi mostarski advokat

Krunoslav Kruno Radiljević - TROFEJ NA DOHVAT

Kamen i Mostar

Ante Pehar - SAMOUKI ŠAMPION

Tenelija - kamen Mostara

Emir Balić - LEGENDARNA “LASTA“

Čuvene Efice iz Cernice

Franjo Arapović - OD SLIPČIĆA DO ZVIJEZDA

Iz prosopografije Kosača (Jelena i Teodora)

Vesna Radović - IZDANAK MOSTARSKE ŠKOLE

Risto Ilije Ivanišević (1842. - 1913.)

„Otac“ košarke u BiH Milenko Radosavljević Amerikanac - IZ NJUJORKA NA KANTAREVAC

Dvorske spletke u Hercegovini - Prošlost iskićena legendama

MOJA E-MAIL ADRESA



BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETILACA
126094

Powered by Blogger.ba