Iz istorije Mostara i Hercegovine

Dobrodošli!!! Ovdje možete pročitati razne tekstove iz istorije Mostara i Hercegovine koje sam do sada uspio da prikupim, obradim i pripremim! HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

28.03.2011.

Peške - 1. dio

            *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je Jagoda Serdarević, a objavljen je u maju 2001. godine, u časopisu „Most“, br. 138(49)


            Miho Peško rođen je u selu Korlati kotar Ljubinje 1856. godine, od oca Lazara (1823. - 1876.) i majke Jovanke (1829. - 1894.). Sa svojim roditeljima i šest sestara došao je u Mostar još kao dječak 1861. godine.
            Nakon osnovnog školovanja i prakse kod ondašnjeg mostarskog trgovca Mojića, osamostaljuje se i vremenom postaje jedan od vodećih veletrgovaca na području Hercegovine i šire. Svoju trgovačku firmu osniva 1882. godine, pod nazivom “Trgovina Miho Peško” i registruje je 27.9.1884. godine kod Okružnog suda u Mostaru.
            Dio građe trgovačke firme Peško, otkupio je 1962. godine Arhiv Hercegovine Mostar od Lazara sina Mihe Peške. Spisi i trgovačke knjige firme “Trgovina Miho Peško” arhivistički su sređeni i izrađen je sumarno-analitički inventar. Ukupan broj spisa u svežnjevima iznosi 71 komad, a trgovačkih knjiga 277 svezaka. Spisi i knjige obuhvataju period od 1892. do 1939. godine.
            Putem ove arhivske građe saznajemo o firmi Peško, njenom radu, poslovnim vezama sa mostarskim kao i drugim trgovcima na teritoriji Hercegovine i bivše Jugoslavije, zatim sa inostranim trgovačkim kućama a posebno sa proizvođačima iz Trsta i Beča. Ova firma radila je sa kraćim prekidima u vremenu od 1882. do 1943. godine. Uvid o načinu trgovanja, količinama i vrsti roba, očituje se kroz narudžbenice od strane trgovaca. Na jednoj takvoj narudžbenici upućenoj Mihi Pesko od trgovačke firme (Spasoje) Komad iz Gacka nalazi se popis slijedećih artikala “2 kaše gaza, 50 kg. šećera, 1 oka tamjana, 195 gr. zlatnobjelog gajtana, jedan funast bijeli zlatni, 2 aršina plavi polusjajni, jedno bare lit. mastike, 1 konop sarajevski oko robe” i još neke sitnice, u iznosu od 9.226 forinti. Putem narudžbenice od 1. decembra 1917. godine, Miho Peško je naručio ogledala i sitnu galanteriju iz Budimpešte od Maxa Bettelheima & Comp.
            Trgovci sa kojima su imali poslovne veze između ostalih su bili: Andrić Isaija iz Kalinovnika (1913.), Beregi Lajoš iz Budimpešte (1917.), Bišćević Alija iz Mostara (1914.), i drugi.
            U 1896. godini sklopljen je ugovor o partnerstvu između Ilije Dokića i Peške iz Mostara i Komada i Bukvića iz Gacka, a raskinut je 4. marta 1899. godine. Nakon smrti Ilije Dokića njegovi sinovi nastavljaju raditi sve do 1917. godine. Ova trgovina mješovitom robom u Mostaru zajedno sa trgovinom Mihe Peške ulazi u ortakluk poslije Prvog svjetskog rata pod nazivom “Prva udružena gvožđarska radnja na malo i veliko Dokić, Bilić i Peško”. Bila je smještena u prizemlju kuće Dokića koja se nalazila na uglu Glavne i ulice Konak br. 1. U istom prostoru i poslije Drugog svjetskog rata nalazila se gvožđarija u društvenom vlasništvu.
            Na konstituirajućoj glavnoj skupštini održanoj 9. jula 1919. godine, u prostorijama svratišta “Slavonija” u Vinkovcima, pozvan je između ostalih i Miho Peško prilikom osnivanja društva “ZORA” - tvornice automobila, motora i gospodarskih strojeva d.d. Vinkovci. Tom prilikom Peško je na temelju glavnice od 2.000.000 kruna uplatio 1.000 kruna prilikom potpisivanja. Na osnovu njegovog novčanog učešća postao je dioničar toga društva. Ova tvornica nije uspijela da se održi obzirom da je već slijedeće godine doživjela likvidaciju.
            Baveci se proizvodnjom hercegovačkih vina žilavke i blatine zajedno sa porodicom Kovačina postižu visok kvalitet ovog pića, što svjedoči dobijena Časna diploma od Udruženja za zaštitu austrijskog vinogradarstva na sajmu u carskom Beču 1909. godine.
            Tokom poslovanja Miho kupuje nekretnine, odnosno veći broj stambenih, stambeno-poslovnih i poslovnih objekata, kao i većih površina poljoprivrednog zemljišta.
            Već tada su novčano obezbjeđeni da grade stambeno-poslovni objekat na tri sprata sa velikom terasom na vrhu i potkrovljem. Kuća se nalazila između Starog i Lučkog mosta idući ka jugu sa lijeve strane. U prizemlju te zgrade nalazila se njihova trgovina na kojoj se i danas vidi natpis firme Trgovina Miho Peško. Na prvom spratu stanovao je Lazar sa suprugom Jovankom i četvero djece, Ksenijom, Tatjanom, Pavlom i Borisom. Iznad njih stanovali su Miho i njegova supruga Anna, a na trećem, Đorđe i Darinka sa djecom, Nadom, Zdravkom i Mihajlom. Etažu su koristili posluga, kuharica Liza i njen muž Petar Pis, koji je bio nadglednik na imanju (folksdojčer). Njihova djeca Irma, Helena i Karlo živjeli su sa djedom i bakom, odnosno Petrovim roditeljima iza kuće. U kući Peška stanovala je guvernanta sa kojom se isključivo govorilo njemačkim jezikom. Bila je Austrijanka i oslovljavali su je sa frojlan Mira.
            “Svoju ekonomsku moć pojedini mostarski trgovci i drugi građani pokazivali su u raznim vidovima, pa i prilikom izgradnje objekata i ukrašavajući ih za svoje vlastite potrebe. Na Glavnoj ulici preko puta Šantićevog parka kod Siliftarovog ili Voljevičinog sokaka (danas Ulica Braće Balaća), nalazi se trospratnica sa ukrasnim zubastim frizom i kamenim segmentom u lučnom dijelu glavnog ulaza kamenog nadvratnika na kome su uklesani incijali M - P ćiriličnim pismom (
М - П)
, a utisnuta je i 1900. godina, kada je objekat izgrađen. Prilikom izgradnje kuće dao je ukrasiti ulazni hodnik, plafon, krilne zidove i pod sa bojenim rizlom. Zavojne stepenice imaju ukrasnu ogradu u secesionističkom stilu, vjerovatno rad Šnatingera ili Fromera. Na trećem spratu u ogradi stepeništa još i danas postoji jedna čelična uška koja je služila za ručni lift i za izvlačenje namirnica u korpi pomoću konopa. Na međuspratnim platoima nalaze se takođe dekorativne šare u bojenom rizlu. Osmougaoni plafon u potkrovlju dekorisan je sa pastelnim bojama i ornamentima.” (Šemsudin Serdarević - 2001. godine, iz teksta video zapisa, RTV Mostar)
            Na vrhuncu ekonomske moći Peško je u jednom danu kupio tri kuće na Rondou u Mostaru.
            U Nevesinju su posjedovali hotel kojeg je vodio Milso Glogovac. Tu su se u ljetnim danima kada su nesnosne žege u Mostaru sklanjali. Domaćin hotela Milso ubijen je 1941. godine.

            (Nastavlja se)

Iz istorije Mostara i Hercegovine
<< 03/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 1. dio

IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 2. dio

Knjiga Tibora Vrančića «Mostar – krhotine prošlosti»

Grad mojih prijatelja

Da se ne zaboravi - 1. dio

Da se ne zaboravi - 2. dio

Da se ne zaboravi - 3. dio

Da se ne zaboravi - 4. dio

Da se ne zaboravi - 5. dio

Oni su pobijedili smrt

Mostar - čaršija kakve više nema - 1. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 2. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 3. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 1. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 2. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 3. dio

Hotel “Neretva” i Banja

Posljednja lasta

Stari most na poštanskim markama

Dječaci kao ptice

Most na Musali

Bernard Lajhner stiže s loptom

Šadrvani

Šarmeri sa Neretve

Kafana "Evropa"

Sahat-kula

Česme

Musala

Dr. Himzo Polovina - Doktor koji je ljude liječio pjesmom

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 1. dio

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 2. dio

Šeher i grad Mostar

Mostar - vječni grad - 1. dio

Mostar - vječni grad - 2. dio

Stare stambene kuće

Hotel “Ruža”

Kriva ćuprija

Simfonija ljepote i funkcionalnosti

Neviđene česme

Vrelo "Djevojačka voda"

Peške - 1. dio

Peške - 2. dio

Šantićeve predizborne muke

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Na granici sjećanja – Blog

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 1. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 2. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 3. dio

Francuski konzularni agenti u Mostaru

Razgovori u francuskom Klubu

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 1. dio

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 2. dio

Mostarska sevdalinka - 1.dio

Mostarska sevdalinka - 2.dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 1. dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 2. dio

Sarači, samardžije, sedlari i tašnari

Posljednje esnaflije Mostara

Muhamed Mujić - ZA ANTOLOGIJU

NOVI POČETAK

Zlatari Mostara i Hercegovine

Dražen Dalipagić Praja - RODILA MAJKA KOŠARKAŠA

Prilog o zanatima i trgovini mostarskih Srba pravoslavaca

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Jasna Merdan Kolar - ZLATO IZ LOS ANĐELESA

Bogatstvo Muslibegovića kuće

Miroslav Brozović - PRVA MEDALJA

Antonije Marinković - Prvi mostarski advokat

Krunoslav Kruno Radiljević - TROFEJ NA DOHVAT

Kamen i Mostar

Ante Pehar - SAMOUKI ŠAMPION

Tenelija - kamen Mostara

Emir Balić - LEGENDARNA “LASTA“

Čuvene Efice iz Cernice

Franjo Arapović - OD SLIPČIĆA DO ZVIJEZDA

Iz prosopografije Kosača (Jelena i Teodora)

Vesna Radović - IZDANAK MOSTARSKE ŠKOLE

Risto Ilije Ivanišević (1842. - 1913.)

„Otac“ košarke u BiH Milenko Radosavljević Amerikanac - IZ NJUJORKA NA KANTAREVAC

Dvorske spletke u Hercegovini - Prošlost iskićena legendama

MOJA E-MAIL ADRESA



BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETILACA
126094

Powered by Blogger.ba