Iz istorije Mostara i Hercegovine

Dobrodošli!!! Ovdje možete pročitati razne tekstove iz istorije Mostara i Hercegovine koje sam do sada uspio da prikupim, obradim i pripremim! HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

23.03.2011.

Neviđene česme

            *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ismet Ito Korjenić, a objavljen je u mostarskoj informativnoj reviji MM, u broju 11, iz aprila 1997. godine. Ovaj tekst nije originalno istorijski, ali se vjerovatno može svsrtati u tekstove mostarske mitologije.
 
 
            Kad sam bio dijete, neko mi je ispričao da je jednom jedan car ili faraon, napuštajući ovaj svijet izjavio da je ostao jedino željan (ili žedan, u spisima je ostalo nejasno) vode sa mostarske česme. Sad, uzvodno ili nizvodno, nije bitno. Bitno je da je to rečeno, a sve što car kaže, nije bez neke.
            Sjetih se ove priče nedavno čitajući kako neki načitani i pametni ljudi hoće dokazati da svaka voda nije voda, da ima razlike čak i od česme do česme, da na to utiče i ugao prema prvoj sunčevoj zraci, i visina žednog očinjeg vida, i širina žednog ženskog dlana, i tačna debljina najbliže hladovine. Pa onda iz tog proizilazi da nije svejedno na kojem mjestu treba postaviti česmu.
            Isto kao što se nikada nije napravila tijesna cipela, jer ona to tek postaje nošenjem, ni mostarske česme nisu pravile sokake uskima. Stvar je bila u ljudima, jer ih je vazda tiska stajala, vazda su se, još kao djeca, gurkali za vodu - daj, moja prva žeđ, ja sam se prvi primak’o i slično. I, mada je česma dominirala ne samo mahalom, nego i svima nama, vezujući nas sve međusobno - kakvi smo, da smo - ipak se sumnjalo da postoji još nešto i više i jače, što nas i česme drži tako privrženima. A, koja je to sila, e, to se nikada nije dalo dokučiti, posebno s ondašnjim mozgom. A i sila je bila baš velika, do neba, što se tokom kasnije istrage i pokazalo kao tačno. Nije pretjerivanje, tajna veza je, evo, tu negdje, znalo se to, ali je potvrda došla, kao i obično, tek ovih vijekova. Stvar je, zapravo, u rasporedu česama u gradu. Na neopisivo staroj mapi od najtanje, k’o ćat debele jufke, pronađenoj ispod jedne truhle smokve, odgonetnute su tajanstvene tačke, koje su se u međusobnom skladu skoro naslućivale, pa je anonimnom, sretnom ali i mudrom nalazniku bilo suđeno samo da odgoneta šta su te tačke i da ih spoji, ali tako da smjer ne bude važan, jer ako si na dobrom putu, svejedno je išao ga tamo ili ovamo. Jedino još malo muke mogla je praviti isušena jufka. A i to je bila zagonetka, jer se već od samog pogleda odgonetača počela opasno mrviti. Odgonetanje sa mostarskom vodom pokazalo se kao pravo rješenje, jer se njome nakvašena jufka kao od šale odmotala, a tačke su se od sebe povećale. I tako smanjile međusobni razmak do te mjere da se rješenje već dalo lijepo vidjeti. Ocrtavalo se, naime - srce. Veliko srce.
            Kasniji tumači, očevici i kibiceri uočili su i dalje širenje mape, pa nije bilo problema prepoznati u svakoj tački, ustvari česmu, čak i sa natpisom mjesta, poput Babuna, Divizije, Ričine, Šemovca, Mazoljica, Musale, Koščele, Lipe, Cernice, Carine, Pothuma, Mahale, Tepe, Šadrvana, Harema... Naravno, poslije je pilotima dvokrilaca bila prava pjesma sejriti to sa visine, svojim očima, taj fantastični prikaz tog rasporeda mostarskih česama, sa jasnom porukom da se ove vode i piju, zaista, srcem.
            Možda će neupućenima gornje otkriće i biti čudno, ali stvari su zaista takve naravi, inače se ne bi ni objavljivale svijetu. Jer, ni najstariji mostarski preci ne sretoše roba božijega, koji je prošao česmu, a da ovlaš nije pokvasio barem jednu svoju obrvu. E, sada, ko je brz na malom mozgu, uloviće one zaboravljene poruke prošlosti, koje leže ispod teških, gustih obrva koje šišaju samo kad dodirnu vlastite trepavice. Jedna od tih poruka kaže da je ovdje voda stvorila čovjeka, česma ga podigla da je i poletio, veseo materi svojoj bio. Levitacija ili ne, ma i sada stoje negdje zaturene riječi mahmurnog čovjeka, sa jedva držećim crvenim očima, koji se kleo da je vidio jarana kako, napivši se sa česme, ašćare leta oko nje, na oko 3 metra visine. Pa koja to voda još može, ljeti hladnija od leda, a zimi toplija od sebe, veliko je pitanje.
            A obrvu, kako rekosmo, skvasiti, nije pokret za potcjenjivanje. Probaj, podigni malo, makar i suhu obrvu, pa ćeš se pred svijetom osjećati nekako, jelde, višim, mudrijim... A, što se samog pijenja tiče, i to je sa samim rođenjem podešeno, poput pravog rituala, pa, čim se priđe česmi, zna se da je desna ruka na mokrom zidu iznad kamenog korita, u vječnom strahu da se ne oklizne o vlažnu i glatku zidinu - lijeva poput lijevka skreće hladnu vodu iz rore u usta već spremna u obliku osmice, da što kraće, a brže Radobolja unese svoje svježine u dušu svog žednog griješnika. Bezbeli, ne može faliti i da se ugazi u obaveznu lokvu ispod, da neugodno nadojimo pazuh kroz rukav, a ni uši nam ne ostaju žedne...
            Kada izgleda da se, ipak, nešto rasvijetlilo oko česama kojih nema nadaleko, još stoji, poput vatrogasnog trougla, i znak posljednjeg pitanja. Doduše, i taj znak je u hladu, ali kako to da se toliko ljudi napilo te mostarske vode, a da ni česama ni ljudi nije falilo, da se niko nije opoganio ili ošugao, mada je svijeta vrvilo doslovice odvazda i odsvakle. To je pojam o kome filozofija još i ne sanja, mada je, istini za volju, kažu, neki Abaza posudio isto tako nekom Muminu jedan veci izlapljeli panadol (aspirin iz stare Anadolije), kada se ovaj požalio da je stomak pokvario vodom Radoboljom. To je tada tako i prošlo, mada se i dan-danas sumnja da će, zapravo, prije biti da je Mumin, što skuhan od mostarskog ćelopeka, što pun preslanog torotana i užegle, tvrde kukuruze, legao pod česmu dok se nije, jadan, skroz naduo. Otada je tajno praćeno ponašanje svakog pijućeg stvora, bez razlike.
            Osim malih dragih vrabaca - dživkara, jer od njih stvarno nikoga nikada glava nije zaboljela. A ova voda je, čak, i liječila. I to ne samo zdrave, nego i one koji bi to da budu ponovo. A i o tome gdje se zdravstveno spada, pokazaće najvjernije vlastiti odraz lica u vodi korita začepljenog korom od karpuze (lubenice).
            Konačno, poput mraka u nevrijeme, dođe i vrijeme kada se, na nesreću, umjesto vode guta - vlastiti strah. To je strašno, strašno da strašnije ne može biti. A potom obično poteku, umjesto vode, strašne vijesti. Te strašne vijesti obično najbolje zna ispričati nijemo dijete. To je samo po sebi već smak čovječnosti. Jedino je velikoj Sudnjoj osudi bliža optužba koja odslikava to isto lice u lokvi od neljudskog vremena razvaljene česme. A kome je česma, jednako kao i to dijete, kriva..., odgovor leži, možda u ruini iz koje šiklja nagrđeni mlaz vode na sve strane i visoko, put samih nebesa, ali ne proklinjući, već žaleći taj rušilački, neljudski smrad koji se nikada i ne bi sa vodom upoznao da mu ta ista mostarska česma nije svoju dragovoljno podarila. Takve zaista treba, ali ubuduće sa mudrom obrvom, žaliti. A žaljenje je najveća kazna upućena ljudima koji to nisu. Jednako kao što je oprost djelo najveće veličine ljudi koji to jesu ili će to biti, poput našeg nijemog djeteta sa likom odslikanim u koritu mostarske česme.
Iz istorije Mostara i Hercegovine
<< 03/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 1. dio

IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 2. dio

Knjiga Tibora Vrančića «Mostar – krhotine prošlosti»

Grad mojih prijatelja

Da se ne zaboravi - 1. dio

Da se ne zaboravi - 2. dio

Da se ne zaboravi - 3. dio

Da se ne zaboravi - 4. dio

Da se ne zaboravi - 5. dio

Oni su pobijedili smrt

Mostar - čaršija kakve više nema - 1. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 2. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 3. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 1. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 2. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 3. dio

Hotel “Neretva” i Banja

Posljednja lasta

Stari most na poštanskim markama

Dječaci kao ptice

Most na Musali

Bernard Lajhner stiže s loptom

Šadrvani

Šarmeri sa Neretve

Kafana "Evropa"

Sahat-kula

Česme

Musala

Dr. Himzo Polovina - Doktor koji je ljude liječio pjesmom

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 1. dio

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 2. dio

Šeher i grad Mostar

Mostar - vječni grad - 1. dio

Mostar - vječni grad - 2. dio

Stare stambene kuće

Hotel “Ruža”

Kriva ćuprija

Simfonija ljepote i funkcionalnosti

Neviđene česme

Vrelo "Djevojačka voda"

Peške - 1. dio

Peške - 2. dio

Šantićeve predizborne muke

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Na granici sjećanja – Blog

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 1. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 2. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 3. dio

Francuski konzularni agenti u Mostaru

Razgovori u francuskom Klubu

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 1. dio

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 2. dio

Mostarska sevdalinka - 1.dio

Mostarska sevdalinka - 2.dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 1. dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 2. dio

Sarači, samardžije, sedlari i tašnari

Posljednje esnaflije Mostara

Muhamed Mujić - ZA ANTOLOGIJU

NOVI POČETAK

Zlatari Mostara i Hercegovine

Dražen Dalipagić Praja - RODILA MAJKA KOŠARKAŠA

Prilog o zanatima i trgovini mostarskih Srba pravoslavaca

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Jasna Merdan Kolar - ZLATO IZ LOS ANĐELESA

Bogatstvo Muslibegovića kuće

Miroslav Brozović - PRVA MEDALJA

Antonije Marinković - Prvi mostarski advokat

Krunoslav Kruno Radiljević - TROFEJ NA DOHVAT

Kamen i Mostar

Ante Pehar - SAMOUKI ŠAMPION

Tenelija - kamen Mostara

Emir Balić - LEGENDARNA “LASTA“

Čuvene Efice iz Cernice

Franjo Arapović - OD SLIPČIĆA DO ZVIJEZDA

Iz prosopografije Kosača (Jelena i Teodora)

Vesna Radović - IZDANAK MOSTARSKE ŠKOLE

Risto Ilije Ivanišević (1842. - 1913.)

„Otac“ košarke u BiH Milenko Radosavljević Amerikanac - IZ NJUJORKA NA KANTAREVAC

Dvorske spletke u Hercegovini - Prošlost iskićena legendama

MOJA E-MAIL ADRESA



BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETILACA
126094

Powered by Blogger.ba