Iz istorije Mostara i Hercegovine

Dobrodošli!!! Ovdje možete pročitati razne tekstove iz istorije Mostara i Hercegovine koje sam do sada uspio da prikupim, obradim i pripremim! HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

25.02.2011.

Mostar - vječni grad - 2. dio

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi je uvod iz, još uvijek, neobjavljene knjige “Mostar - vječni grad”, čiji je autor Ensvid Hadžajlić.
 
 
            Kako je u tursko vrijeme u Mostaru bio uglavnom muslimanski živalj, tako se sa porastom broja stanovnika povećavao i broj muslimanskih bogomolja - džamija. Bilo ih je mnogo i različitih po veličini i ljepoti. Neke nisu odoljele vremenu, a druge su u II svjetskom ratu porušene. Evlija Čelebija navodi da je prva mostarska džamija podignuta prije Starog mosta, već 1473. godine, a 1557. godine, kada je počela izgradnja mosta, Karađozbeg je podigao najljepšu i do danas dobro očuvanu - Karađozbegovu džamiju. Uz džamiju Karađozbeg je izgradio šadrvan i medresu (vjersku školu). Sjeverno od Starog mosta, na trgu, podigao je Sinan džamiju i hamam (kupatilo), ali su oba objekta nestala. Neposredno uz Stari most, na lijevoj obali, podigao je i Ćejvan Ćehaja džamiju interesantnu po izgledu, a na drugoj obali je izgradio Krivu ćupriju, kojom je premostio Neretvinu pritoku Radobolju, a podigao je i hamam. Tako je Mostar već u XVI vijeku imao dva javna kupatila, jedno na lijevoj, drugo na desnoj obali Neretve. Hamame su posjećivale i žene, bez obzira na vjersku pripadnost, i to je bilo skoro jedino mjesto njihova izlaska i kontakta sa svijetom. Vučijakovići su sagradili lijepu džamiju u blizini Starog mosta, dok je poznati hroničar Roznamedžija podigao takođe džamiju blizu spomenute Karađozbegove. Roznamedžija je 60-tih godina XVII vijeka cijevima sproveo vodu iznad Starog mosta i tako je zahvaljujući ovom dobrotvoru Mostar dobio prvi vodovod.
            Sve do 1878. godine Mostar je bio pod turskom vlašću iako su ga Mlečani u više navrata pokušavali osvojiti. Austrougarska okupacija usmjerila je privredni i kulturni razvoj grada prema Evropi. Prvi svjetski rat usporio je i otežao pulsiranje života ovog grada. Još veće rane na licu grada ostavio je Drugi svjetski rat. Mnogi njegovi stanovnici su izgubili život, a mnoge njegove građevine su oštećene i uništene. Među najstarijim očuvanim spomenicima iz turskog perioda je Ćejvan-Ćehajina džamija koja je podignuta 1552. godine, zatim Karađozbegova džamija koja je podignuta 1557. godine i Kriva ćuprija na Radobolji koja je podignuta prije 1558. godine. U pisanim dokumentima, Kriva ćuprija se prvi put spominje u Ćejvan Ćehajinoj zakladnici iz 1558. godine (pa se tako pretpostavlja da je sagrađena prije 1558. godine), dakle, prije Starog mosta. Prema nekim predajama Starom mostu je ovo bio prototip.
            U XVI i XVII vijeku grad je doživio nekoliko teških nesreća. Sredinom XVI vijeka jak zemljotres uzdrmao je grad, a u dva maha je u istom vijeku harala i kuga. Tragedija je ostala sačuvana u pjesmi: “Po Mostaru kuga pomorila, pomorila i mlado i staro” (Erlangenski rukopis). Ipak je najviše ljudskih života pokosila treća po redu, najteža kuga. “30-tih godina XVIII vijeka nemilosrdno je harala odnoseći dnevno i po 300 ljudskih života” (Lašvanin). No, ni elementarne nepogode, ni ratovi, ni epidemije nisu uspjele da “pomore i mlado i staro”, kako je nemoćni i preplašeni narod ostavio trag u pjesmi. Pa ipak, život je tekao svojim tokovima i grad se i dalje materijalno i duhovno razvijao.
            Za privredni razvoj grada u XVI vijeku karakterističan je razvoj zanatstva, po čemu je Mostar u to vrijeme postao prepoznatljiv. Dio Starog grada sa lijeve strane rijeke, uz samu obalu do mosta, i danas se zove Kujundžiluk, po majstorima kujundžijama koji su tu nekada imali svoje radionice. Pored kujundžija treba spomenuti i terzije (krojače), a naročito kožare. I do danas su ostali sačuvani dijelovi Tabhane (kožare), koja se nalazi na desnoj strani iznad samog ušća Radobolje u Neretvu. Tabhaci (kožari) veoma su umješno prerađivali kožu. Imali su naročito dobro organizovanu esnafsku organizaciju. Tabhaci su izgradili i svoju džamiju na jednom rukavcu Radobolje.
            Za privredni razvoj Mostara i cijele Hercegovine u XIX vijeku, svakako najveće zasluge pripadaju Alipaši Rizvanbegoviću, koji je uveo razne privredne reforme. On je nastojao da cijelo stanovništvo što više radi i da se ne dozvoljava da zemlja ostaje neobrađena, što se naročito odnosilo na južnu Hercegovinu. Alipaša poduzima i agrotehničke mjere, kao što je meloracija porječja Trebižata. To je izvršio kulukom, a kasnije kultivirano zemljište dijeli, kao svoje čifluke, onima koji su kulučili i onima s kojima se sporazumio, muslimanima i hrišćanima. On je nastojao da se u proizvodnju uvedu nove kulture i da se intenzivnije radi na njihovoj proizvodnji, a to su bili južno voće, pirinač i masline. Osim toga, Alipaša Rizvanbegović je prvi koji sklapa ugovore, nezavisno od centralne vlasti, sa stranim državljanima za eksploataciju drveta. Na taj način se prvi put strani kapital počinje investirati u privredu Hercegovine. Iako je to bio sami početak i obimom male investicije, ipak to svjedoči o Alipašinom naprednijem shvatanju privređivanja, koje je u cjelini u Hercegovini, bilo na niskom nivou. Njegova vlast u Hercegovini trajala je punih devetnaest godina, a završila se akcijom Latasa 1851. godine. Ovaj period vlasti, od devetnaest godina, Alipaše Rizvanbegovića je sigurno bio jedan od najdužih perioda u kojem je neko bio na dužnosti mutesarifa ili namjesnika (valija) u jednom području.
            Mostar je bio pod turskom vlašću do 1878. godine. Često mu je prijetila opasnost sa juga i zapada od Mlečana, ali se grad uvijek uspijevao odbraniti. Za vrijeme Kandijskog rata (1652. godine) Mlečani su prodrli sa juga i usput sve pokorili, ali su tek na domaku Mostara potučeni. Pobjedu su Mostarci platili skupom cijenom - 400 mrtvih.
            Stojan Janković je napao grad 1687. godine, popalio je neke mahale grada, ali nije uspio da pređe preko Starog mosta. U narodu se spominje da je on sagradio na obroncima Huma jednu kulu, ali to nije istorijski utvrđeno.
            Poznato je slabljenje turske uprave naročito poslije poraza pod Bečom 1683. godine. Bune su sve češće. U Lašvaninovoj hronici spominje se buna 1748. godine kao reakcija na visoke namete. Iako se mostarski hrišćani spominju još sredinom XVII vijeka, sve do XIX vijeka nisu imali svoje bogomolje. Tek 1833. godine pravoslavci su dobili odobrenje za gradnju prve crkve. Tom prilikom je, ustvari, obnovljena jedna stara crkva u Bjelušinama, koja je izgrađena jednim dijelom pod zemljom da ne bi bila vidljiva iz grada. Iako arhitektonski nema veliku vrijednost, ona je bila poznata po nekim ikonama. Nešto kasnije (tačnije rečeno, 1866. godine) i katolici dobijaju svoju bogomolju, uz koju se nalazi i franjevačka biblioteka i arhiv koji sadrži 536 rukopisa (374 na orijentalnim jezicima). S obzirom na opštu političku situaciju, hrišćani dolaze u povoljniji položaj. Tako je sultan Abdul Aziz udovoljio zahtjevu mostarskih pravoslavaca, odredio je mjesto i dao prilog za gradnju nove crkve. Izgradnja je trajala 10 godina, a crkva je završena 1873. godine. Sagrađena na istaknutom mjestu, po veličini i ljepoti predstavlja nejljepši pravoslavni hram u Bosni i Hercegovini.
            Dugi niz godina postojale su samo islamske vjerske škole, a tek u XIX vijeku i pravoslavci otvaraju osnovnu školu koju pohađaju i katolici. Don Frano Miličević otvorio je 1872. godine štampariju u Mostaru, u kojoj su pored vjerskih štampane i svjetovne knjige. Turci su štampali novine “Neretva” na arapskom i maternjem jeziku.
            Takođe je važno spomenuti da su u Mostaru djelovala razna muzička udruženja i kulturno-umjetnička društva kao što su Prosvjeta, Napredak i Merhamet.
            Mostar krase bogomolje četiri konfesije: katoličke, islamske, pravoslavne i jevrejske.
            Do 1878. godine u Mostaru je sagrađeno 37 džamija, tri tekije, dvije pravoslavne i jedna katolička crkva. Sinagoga je sagrađena nešto kasnije po dolasku Jevreja u Mostar.
            Teške ekonomske i socijalne prilike za vrijeme turske vladavine pred kraj XVIII vijeka uslovile su negodovanje i pobune Hercegovaca. Kada su Turci silom pokušali da od seljaka pokupe razne namete, u čemu nisu uspjeli zbog slabe ljetine, primijenili su silu. To je dovelo do pobune naroda, naročito u Nevesinju. U jednom času bili su protjerani predstavnici turske vlasti iz istočne Hercegovine. Ustanak se ubrzo proširio na čitavu Hercegovinu, a imao je odraz i na ostale balkanske krajeve. Pobunu hercegovačkih ustanika podržavala je većina stanovništva Bosne i Hercegovine, a Crna Gora i Srbija objavile su 1876. godine rat Turskoj. Nakon godinu dana sklopljen je mir. Berlinskim kongresom 1878. godine Bosna i Hercegovina su okupirane od strane Austro-ugarske.
            Austro-ugarskom okupacijom 1878. godine Mostar su počeli naseljavati intelektualci iz Austrije, Češke, Mađarske, Hrvatske… i grad je počeo poprimati evropska obilježja. Izgrađuje se željeznička pruga, koja Mostar povezuje sa svijetom.
            Podiže se Fabrika duhana, Gradsko kupatilo, otvara se Rudnik mrkog uglja i hotel “Neretva”. Otvorene su još tri štamparije, osnivaju se kulturno-umjetnička društva, a izlazilo je 8 raznih novina i 3 književna časopisa. 1896. godine počinje da izlazi čuvena mostarska “Zora”, književni časopis po kojem se Mostar pročuo i postao književni centar. Tako se Mostar brzo razvijao u materijalnom i duhovnom pogledu, sve do početka Prvog svjetskog rata. Taj rat je teškim bremenom pritisnuo grad; kao da su tokovi njegovog života presahli. Njegovi su žitelji gladovali i podnosili sve tegobe dugog rata. No mir nije donio i mnogo bolji život Mostarcima. Produbljuju se jazovi socijalnih razlika među stanovništvom. Povećava se broj siromašnih i obespravljenih. Oni traže puteve do svojih prava, do života koji bi bio dostojniji čovjeka. U periodu između dva rata stvaraju se kulturno-umjetnička društva, osnovana na čisto vjerskoj, odnosno nacionalnoj osnovi. Godine 1926. mostarski radnici formiraju svoje Radničko kulturno-umjetničko društvo “Abrašević”, koje je davalo ton duhovnom životu grada. Ono živi i danas čuvajući tradicije radničkog društva i postiže zapažene uspjehe. Taj period, između dva svjetska rata, nije donio ništa značajnijeg u materijalnom razvoju grada. Uostalom, ostao je još svjež u sjećanju minuli rat, a na pomolu je bio novi.
            Drugi svjetski rat donio je Mostaru veliku materijalnu štetu i ogromne ljudske žrtve. Poznat po svojoj slobodoljubivosti Mostar je požurio u borbu za slobodu. Njegovi stanovnici hrabro su gazili trnovitim putevima do slobode, podnoseći najveće žrtve, gubeći najbolje sinove. Grad im se odužio, ako im se uopšte može odužiti. Oni danas počivaju sakupljeni sa raznih bojišta na Partizanskom groblju - remek-djelu savremene arhitekture, čiji je tvorac Bogdan Bogdanović dobio visoka priznanja za svoje djelo.
            Mostar je u posljeratnoj izgradnji narastao i u širinu i u visinu, a stanovništvo mu se povećalo za više od tri puta. Grad je sačuvao sve značajno iz prošlosti. Novo vrijeme dalo mu je i nova obilježja.
            Grad je preporođen. Industrija, poljoprivreda i trgovina veoma su se razvile i modernizovale. Mostar je bio najveći proizvođač aviona u širem regionu.
            Novi talas iskušenja i patnji preplavio je grad 1992. godine. Najžešći pokušaj ubistva ovog grada završio je 1995. godine. Osakaćen i raspolovljen Mostar se oporavlja, i uprkos dubokim ožiljcima zrači prepoznatljivom toplinom, i pored zadaha smrti nalazi snage da miriše na behar i na novi život.
            Mostar je tokom svoje prošlosti, a posebno u XVI i XVII vijeku dao velik broj znamenitih ljudi i stvaralaca koji su ostali poznati i do našeg vremena.
            Alidede je u tursko vrijeme bio poznat istoričar i filozof, pa pjesnik Hasan-efendija zvani Zijai (Svijetli) i naročito Derviš-paša Bajazidagić, veliki pjesnik, miljenik sultana Murata III. Sačuvana je njegova pjesma ispjevana u slavu Mostara za koji kaže: “On je druga Sirija na svijetu”, a Stari most i njegov luk upoređuje sa dugom: “Pričinja se poput duge šarne”.
            Od pjesnika još valja spomenuti Huseina Čatrnju i Ahmeda Rušdija.
            Čuveni predavač bio je Mustafa Ejubović-šejh Jujo, koji je ostavio za sobom više djela iz oblasti prava, teologije i retorike. Bilo je još manje ili više dobrih pjesnika, po kojima je Mostar tokom vjekova bio poznat. On je bio i ostao grad pjesnika i književnika, da bi u Svetozaru Ćoroviću, Osmanu Đikiću i Aleksi Šantiću dao svoje najveće predstavnike u literaturi. Valja reći da je i u naše vrijeme Mostar kolijevka velikog broja literarnih stvaralaca, tako da su pjesnici postali tradicija ovog grada.
....
Iz istorije Mostara i Hercegovine
<< 02/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 1. dio

IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 2. dio

Knjiga Tibora Vrančića «Mostar – krhotine prošlosti»

Grad mojih prijatelja

Da se ne zaboravi - 1. dio

Da se ne zaboravi - 2. dio

Da se ne zaboravi - 3. dio

Da se ne zaboravi - 4. dio

Da se ne zaboravi - 5. dio

Oni su pobijedili smrt

Mostar - čaršija kakve više nema - 1. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 2. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 3. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 1. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 2. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 3. dio

Hotel “Neretva” i Banja

Posljednja lasta

Stari most na poštanskim markama

Dječaci kao ptice

Most na Musali

Bernard Lajhner stiže s loptom

Šadrvani

Šarmeri sa Neretve

Kafana "Evropa"

Sahat-kula

Česme

Musala

Dr. Himzo Polovina - Doktor koji je ljude liječio pjesmom

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 1. dio

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 2. dio

Šeher i grad Mostar

Mostar - vječni grad - 1. dio

Mostar - vječni grad - 2. dio

Stare stambene kuće

Hotel “Ruža”

Kriva ćuprija

Simfonija ljepote i funkcionalnosti

Neviđene česme

Vrelo "Djevojačka voda"

Peške - 1. dio

Peške - 2. dio

Šantićeve predizborne muke

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Na granici sjećanja – Blog

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 1. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 2. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 3. dio

Francuski konzularni agenti u Mostaru

Razgovori u francuskom Klubu

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 1. dio

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 2. dio

Mostarska sevdalinka - 1.dio

Mostarska sevdalinka - 2.dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 1. dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 2. dio

Sarači, samardžije, sedlari i tašnari

Posljednje esnaflije Mostara

Muhamed Mujić - ZA ANTOLOGIJU

NOVI POČETAK

Zlatari Mostara i Hercegovine

Dražen Dalipagić Praja - RODILA MAJKA KOŠARKAŠA

Prilog o zanatima i trgovini mostarskih Srba pravoslavaca

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Jasna Merdan Kolar - ZLATO IZ LOS ANĐELESA

Bogatstvo Muslibegovića kuće

Miroslav Brozović - PRVA MEDALJA

Antonije Marinković - Prvi mostarski advokat

Krunoslav Kruno Radiljević - TROFEJ NA DOHVAT

Kamen i Mostar

Ante Pehar - SAMOUKI ŠAMPION

Tenelija - kamen Mostara

Emir Balić - LEGENDARNA “LASTA“

Čuvene Efice iz Cernice

Franjo Arapović - OD SLIPČIĆA DO ZVIJEZDA

Iz prosopografije Kosača (Jelena i Teodora)

Vesna Radović - IZDANAK MOSTARSKE ŠKOLE

Risto Ilije Ivanišević (1842. - 1913.)

„Otac“ košarke u BiH Milenko Radosavljević Amerikanac - IZ NJUJORKA NA KANTAREVAC

Dvorske spletke u Hercegovini - Prošlost iskićena legendama

MOJA E-MAIL ADRESA



BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETILACA
119572

Powered by Blogger.ba