Iz istorije Mostara i Hercegovine

Dobrodošli!!! Ovdje možete pročitati razne tekstove iz istorije Mostara i Hercegovine koje sam do sada uspio da prikupim, obradim i pripremim! HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

24.01.2011.

Dječaci kao ptice

            *NAPOMENA: Tekst koji slijedi je iz knjige "Mostar - kolijevka sporta". Ovaj tekst je preuzet iz mostarske informativne revije MM, u broju 9, iz februara 1997. godine.
            Uz donatorsku podršku Evropske unije i u tiražu od 1000 primjeraka, 1996. godine iz štampe je izašla knjiga “Mostar - kolijevka sporta” koja popunjava veliku prazninu u oskudnoj sportskoj literaturi. Knjiga je djelo više autora čiji je rad koordinirao poznati sportski novinar Dragan Miladinović, dok su recenzenti bili priznati sportski stručnjaci prof. dr Hamid Šoše, prof. Željko Džeba, prof. Enver Novaković i Mile Knezović. Najveća vrijednost ove knjige, posvećene prvom vijeku organizovanog sportskog pokreta u gradu na Neretvi i stogodišnjici modernih Olimpijskih igara je da je oslobođena političkih, ideoloških i drugih konotacija, te prožeta jedino sportskim duhom, kako to u recenziji naglašava i Hamid Šoše.
            Inače, tekst koji slijedi bavi se istorijatom skokova u vodu u Mostaru.



            Najstariji tragovi o skokovima u vodu pronađeni su na etrušćanskom reljefu otkrivenom u Tarkini u VI vijeku. Međutim, prvi pisani podaci o skokovima u vodu datiraju iz srednjeg vijeka. Njih je u svojoj knjizi “Colymbetes” 1538. godine opisao V. Vinman. Tada se skakalo s mostova u Konstanci i Bazelu.
            Međutim, na južnoslovenskim prostorima prije nego igdje kroz vazduh do vode letjelo se u Mostaru. Prvi skakači u Neretvu su se otiskivali još 1566. godine, dakle nakon što je sagrađen Stari most. O tome je prve bilješke ostavio 1664. godine znameniti turski putopisac i historičar Evlija Čelebija. On je, između ostalog, napisao:
            “Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u pomenutom čardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveći svaki od njih neku posebnu akrobaciju.
            Jedni skaču strmoglav, drugi sjedeći ala turka, a neki opet skaču u vodu udvoje, utroje i odmah srećno izlaze na obalu uspinjući se uza stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka... Zaista je velika smjelost da sitna djeca skaču u takvu rijeku.”
            Pretpostavlja se da se skakalo čak sa skela Starog mosta, dakle tokom gradnje tog veličanstvenog arhitektonskog ostvarenja. Ima, međutim, predznaka da se u Mostaru počelo skakati u vodu, tačnije u Neretvu, mnogo ranije. Čak prije nego igdje drugdje. Ta priča zasniva se na postojanju “lančanog” mosta, koji je dvije obale rijeke spajao, kako se pretpostavlja, već od 1440. godine. Međutim, malo naselje, budući grad Mostar, na ovom prostoru se prvi put spominje tek 1452. i te godine se, u jednoj pisanoj ispravi, navodi postojanje drvenog mosta sa lancima.
            Za vrijeme turske vladavine ovim krajevima, prema mišljenju historičara sporta Šefika Pašića, sportovi na vodi u Mostaru su bili vrlo popularni. Tu misli i na skokove u vodu, tj. Neretvu. On je takav zaključak izvodio iz naziva mnogih pećina-stijena s kojih se djeca i odrasli i danas tokom ljeta otiskuju u talase plahovite rijeke. To su Beša, Duradžik, Karpuza, Pipun, Veliki i Mali džinovac, Veliki i Mali đeriz, Gvozden, Zelenika, Jastreb, Musala, Sloboda... Imena većinom turskog porijekla. Mamutske skakaonice u vodu - Neretvu su i kule i druge zgrade što se naslanjaju na Stari most. To se, takođe, može reći i za ostale gradske mostove. Prvo je to bio onaj željezni s imenom Cara Franje Josipa, sagrađen 1882. godine, pa njegov nasljednik podignut 1936. poslije nazvan Titov. Zatim tu su Lučki (1913.) i Carinski most (1917.).
            I pjesnik Aleksa Šantić je u svojoj “Neretvi” (1912.) opjevao hrabre skakače u vodu: “Neretva se lomi, a s visokih kuka/ Naga djeca skaču i vikom se kuplju...”
            I jedan ovovremeni reporter s oduševljenjem je kazivao o mostarskim “ikarima”: “U Mostaru je čovik bio tica. I svaka je tica imala svoj stil. Jedne su letjele raširenih, a druge skupljenih krila, jedne su se rušile kosije, poput lastavica, druge su padale gotovo okomito poput kamena. Revija tijela, zračno manekenstvo.”
            Takmičenja u skokovima u vodu sa mostarskih mostova, naročito onog najstarijeg, koji podsjeća na “bijelog galeba s krilima razapetim na obje obale rijeke”, dobijaju puni zamah tek nakon završetka Drugog svjetskog rata (1945.). Tradicija ovih letova živi, dakle, već 430 godina!
            Skokovi su se izvodili, tako reći, svaki dan od ranog proljeća do kasne jeseni, posebno na zahtjev turista.
            To je, očigledno, od davnina specifičan sport mostarskih dječaka i mladića. On je, naravno, po mnogo čemu jedinstven. Tradicionalna ljetna takmičenja u posljednjih dvadesetak godina okupljala su aktere-letače i iz drugih krajeva nekadašnje države.
            Mostar je, 1990. godine, opet prvi na južnoslovenskim prostorima bio domaćin svojevrsnog međunarodnog nadmetanja. Ono se smatra nezvaničnim svjetskim prvenstvom u visinskim skokovima u vodu. Ta revija organizovana je po uzoru na turneju skijaških skakača. Ima naziv “Kup del Mondo”. Organizator joj je FEDEMAR - Međunarodna organizacija za sportove na vodi koji nisu u olimpijskom programu. Što je grad na Neretvi 1990. bio, i što će ponovo biti, domaćin te svjetske priredbe skakača u vodu najzaslužniji je, prije svih, profesor Vitorio Zaneti iz Italije. I njegov zemljak Klaus Dibiasi. On je, uzgred rečeno, jedan od najpoznatijih skakača u vodu na Zemlji. Dibiasi je učesnik četiri Olimpijade, od 1964. do 1976. I na svakoj je osvoji medalje: tri zlatne u skokovima sa tornja, a srebrne u toj disciplini i u skokovima sa daske. Bio je i svjetski šampion u tzv. figurativnim skokovima u vodu.
            Prvi “Kup del Mondo” u Mostaru 1990. godine, kada se letjelo sa Starog mosta, okupio je skakače iz Amerike, Kanade, Italije, Engleske, Meksika (poznati po odvažnim letovima sa hridina Akapulka u morske talase) i Jugoslavije. Za “domaću” reprezentaciju takmičila su se i dvojica Mostaraca - Jadranko Fink i Semir Drocić, a selektor ekipe bio je naš najpoznatiji skakač Emir Balić. Letači iz grada na Neretvi su, zatim, imali nastupe u “Kupu del Mondo” i u drugim zemljama. Godine 1994, na Svjetskom kupu u Italiji Benaid Kalajdžić je osvjetlao obraz mostarskih skakača. Osvojio je izvanredno 11. mjesto.
            Svako vrijeme i svaka generacija iznjedrili su po nekoliko vrhunskih skakača. Najcjenjeniji i najčuveniji je, nesumnjivo, Emir Balić. U davno doba, tokom turske vladavine, kao vrstan skakač pominje se izvjesni Salko Oručević. Kada je i Mostar bio u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, među najzapaženije “letače” smatraju se Ilija Pjanić i Mušo Hadžimusić. Između dva svjetska rata kao najcjenjeniji skakači bili su, između ostalih, Veljko Đedović, Nazif Sefić, Aziz Koluder, Joca Golubović, Svetko Simić i Huso Mišeljić.
            Od svršetka Drugog svjetskog rata (1945.) na ovamo stizale su u talasima nove generacije hrabrih letača sa mostova. Jedni su se specijalizirali za skokove na glavu, a drugi na noge. Mnogi su, međutim, vještinu iskušavali u obje discipline. Visoku tehniku i harmoničnost, sa odrazom i uronjenjem dostigli su brojni letači. Ipak, Emira Balića, trinaest puta pobjednika u skoku na glavu, niko za dugo neće zasjeniti. Duga je, ipak, kolona onih vrhunskih letača sa Starog mosta. Pomenimo ih bar nekoliko: Mugdim Sefić, Sekula Mučibabić, Nenad Neđa Šešeljević, Mugdim Guzin, Branko Vreća, Dragan Zovko, Jovo Račić, Husnija Balić, Neđa Milivojević, Jadranko Fink, Goran Fink, Marko Zovko, Mate Zelenika, Alija Ajanić, Semir Drocić, Mirsad Pašić, Senad Drljević, Mirza Bijavica, Tahir Delić i drugi. Bilo je i odvažnih djevojaka koje su skakale sa Starog mosta. Ostale su upamćene Seka Vasković, Zijada Demirović Humo i Paulina Šešeljević. Vlado Cvitanović je, pak, izveo najkomplikovaniji i najspektakularniji skok. Bio je to uzvratni skok na glavu od jednog i po salta (1,5 okret).
            Specifični uslovi - visina skakaonice, brzina i plićina rijeke (s podvodnim stijenama, grebenima) - stvorili su i odgovarajuće vrste i stilove skokova. To je, opet, prouzročilo i svojevrsne kriterije za vrednovanje-ocjenjivanje tehnike - ljepote i harmoničnosti skoka. Za svaki skok svaki sudija ima na raspolaganju 10 bodova. Oni se dodjeljuju zavisno od kvaliteta skoka. Sve ocjene se zbrajaju i tako dobija konačan rezultat, pa prema tome i redosljed takmičara.
            Kod skakača na glavu ocjenjuje se, u prvom redu, tehnika leta kroz vazduh i uronjenje u vodu. Oni nastoje da urone u vodu što manje, a to se postiže tzv. štrapom. “Lasta” se smatra najprivlačnijim i najcjenjenijim stilom. Skakač leti kao ptica i sunovraćuje se u vodu. Prilikom odraza zabaci ruke i onda ih priljubi uz tijelo. Stil “avion” je sličan “lasti”, ali rukama u odručenju pod uglom od 90 stepeni u odnosu na tijelo. “Prevoj” je stil kada skakač u letu savije tijelo u kukovima, noge i ruke opruži da prstima ruku dodiruje nožne prste, a zatim trzajem izbacuje noge iznad tijela.
            Kod skokova na noge ocjenjuje se, u prvom redu, sigurnost leta kroz vazduh. To su položaj tijela od faze odraza do uronjenja u vodu. Prilikom “slijetanja” na površinu rijeke skakač nastoji da izbaci što manje vode, zapravo da bude što manje prskanja. Za to je udomaćena izreka “dobro štulio”. Sklupčeni skakač, gdje brada dodiruje koljena zgrčenih nogu, koje obuhvati rukama ispod koljena - taj skok se naziva “čupica”. “Mertek” je stil kada skakač od odraza do uronjenja leti prema vodi ukrućenog tijela. Ti nazivi imaju porijeklo u turskom jeziku.
Primjerice, mertek je greda, balvan, direk. Ta imena, takođe govore koliko je duga tradicija skokova u Neretvu, po nekima od 1435. godine.
            O hrabrim letačima sa Starog mosta u Neretvu snimljeno je nekoliko dokumentarnih filmova. Najpoznatiji je pod imenom “Dječak i most”. Ovo ostvarenje na celuloidnoj traci dobilo je nagradu za kameru na Svjetskom festivalu dokumentarnog i TV filma u Londonu 1971. godine. I ne samo to. Film “Dječak i most” dobio je počasno mjesto u Olimpijskom muzeju u Londonu. Ima tu višeznačne simbolike. Švajcarska je kolijevka prvih zvanično zapisanih skokova u vodu, a film posjetiocima tog reprezentativnog, jedinstvenog muzeja kazuje o jednom specifičnom sportu najduže održanom u Mostaru. I film “Admiral” je svojevrsno svjedočanstvo o hrabrim mostarskim “ikarima” sa Starog mosta. Oni su bili tema, takođe, i mnogih diplomskih i onih radova studenata fakulteta za fizičko vaspitanje... Mostar je 1958. godine dobio lijep olimpijski bazen sa skakaonicama - za letove s tornja i daske. Ipak, tzv. figurativni skokovi tu nisu uhvatili korijene. A, ko zna, možda će se to dogoditi u budućem vremenu.

Iz istorije Mostara i Hercegovine
<< 01/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 1. dio

IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 2. dio

Knjiga Tibora Vrančića «Mostar – krhotine prošlosti»

Grad mojih prijatelja

Da se ne zaboravi - 1. dio

Da se ne zaboravi - 2. dio

Da se ne zaboravi - 3. dio

Da se ne zaboravi - 4. dio

Da se ne zaboravi - 5. dio

Oni su pobijedili smrt

Mostar - čaršija kakve više nema - 1. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 2. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 3. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 1. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 2. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 3. dio

Hotel “Neretva” i Banja

Posljednja lasta

Stari most na poštanskim markama

Dječaci kao ptice

Most na Musali

Bernard Lajhner stiže s loptom

Šadrvani

Šarmeri sa Neretve

Kafana "Evropa"

Sahat-kula

Česme

Musala

Dr. Himzo Polovina - Doktor koji je ljude liječio pjesmom

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 1. dio

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 2. dio

Šeher i grad Mostar

Mostar - vječni grad - 1. dio

Mostar - vječni grad - 2. dio

Stare stambene kuće

Hotel “Ruža”

Kriva ćuprija

Simfonija ljepote i funkcionalnosti

Neviđene česme

Vrelo "Djevojačka voda"

Peške - 1. dio

Peške - 2. dio

Šantićeve predizborne muke

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Na granici sjećanja – Blog

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 1. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 2. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 3. dio

Francuski konzularni agenti u Mostaru

Razgovori u francuskom Klubu

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 1. dio

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 2. dio

Mostarska sevdalinka - 1.dio

Mostarska sevdalinka - 2.dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 1. dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 2. dio

Sarači, samardžije, sedlari i tašnari

Posljednje esnaflije Mostara

Muhamed Mujić - ZA ANTOLOGIJU

NOVI POČETAK

Zlatari Mostara i Hercegovine

Dražen Dalipagić Praja - RODILA MAJKA KOŠARKAŠA

Prilog o zanatima i trgovini mostarskih Srba pravoslavaca

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Jasna Merdan Kolar - ZLATO IZ LOS ANĐELESA

Bogatstvo Muslibegovića kuće

Miroslav Brozović - PRVA MEDALJA

Antonije Marinković - Prvi mostarski advokat

Krunoslav Kruno Radiljević - TROFEJ NA DOHVAT

Kamen i Mostar

Ante Pehar - SAMOUKI ŠAMPION

Tenelija - kamen Mostara

Emir Balić - LEGENDARNA “LASTA“

Čuvene Efice iz Cernice

Franjo Arapović - OD SLIPČIĆA DO ZVIJEZDA

Iz prosopografije Kosača (Jelena i Teodora)

Vesna Radović - IZDANAK MOSTARSKE ŠKOLE

Risto Ilije Ivanišević (1842. - 1913.)

„Otac“ košarke u BiH Milenko Radosavljević Amerikanac - IZ NJUJORKA NA KANTAREVAC

Dvorske spletke u Hercegovini - Prošlost iskićena legendama

MOJA E-MAIL ADRESA



BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETILACA
123287

Powered by Blogger.ba