Iz istorije Mostara i Hercegovine

Dobrodošli!!! Ovdje možete pročitati razne tekstove iz istorije Mostara i Hercegovine koje sam do sada uspio da prikupim, obradim i pripremim! HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

12.09.2010.

Oni su pobijedili smrt

            *NAPOMENA: Tekst koji slijedi je iz knjižice “Partizanski spomenik u Mostaru” koja je objavljena 10. februara 1980. godine.

 

 

            Vodeći borbu protiv kapitalističke eksploatacije i nacionalnog porobljavanja, Komunistička partija Jugoslavije, odmah po završetku Prvog svjetskog rata počela je razvijati slobodarsku, revolucionarnu svijest radnih ljudi grada Mostara. Iako stalno izložena teškim udarcima protivnarodnih režima, mostarska partijska organizacija je sve više izrastala u istinskog zaštitnika interesa radničke klase, u njenu rukovodeću političku snagu. Ona je, na primjerima praktične borbe za prava čovjeka, stekla ugled i podršku među radnicima organizovanim po sindikatima i ličnim primjerima komunista vršila snažan uticaj na ostali dio slobodarskog stanovništva. Poslije velikih hapšenja 1929., 1932. i 1940. godine nekoliko desetina komunista Mostara prošlo je kroz robijašnice i koncentracione logore stare Jugoslavije, da bi se ti ljudi prekaljeni vratili u borbene redove svoje Partije i nastavili revolucionarnu aktivnost. Tu i jesu oni duboki korijeni revolucionarne tradicije ovoga grada.

            Slobodarski grad se pripremao za predstojeće dane. Partijska organizacija i Savez komunističke omladine Mostara, idejno vaspitajući svoje članove za velike zadatke, istovremeno su politički aktivirali široke mase gradskog stanovništva koje su sa radničkom klasom na čelu sačinjavali jedinstven, rodoljubiv, oslobodilački front grada. Masovne demonstracije, štrajkovi, prvomajske proslave, zajednički izleti radnika i omladine, sve življa aktivnost po školama, radničkim i drugim sportskim organizacijama, bibliotekama, aktivnost u kvartovima (mahalama), u sindikatima, među naprednom inteligencijom - to su bile potvrde i izraz spremnosti naroda ovoga grada da bez kompromisa, odlučno i s vjerom u pobjedu uđe u dane sudbonosne za našu zemlju. Taj revolucionarni talas zapljusnuo je sve druge dijelove Hercegovine. Plemenite ideje čiji su nosioci bili komunisti zračile su daleko uokolo, a grad je i dalje ostao najbudniji stražar u tim revolucionarnim danima.

            Pošto je Partija pravovremeno signalizirala opasnost od rata, on nije bio nikakvo iznenađenje. Članovi Partije i Skoja u toku aprilskog rata javljali su se u dobrovoljce. Mjesni komitet je tada poslao svoju delegaciju kod komandanta armije generala Jankovića sa zahtjevom da se puste zatvoreni komunisti i radnici i da se da oružje rodoljubima za borbu protiv ustaša. Delegaciju je odbio načelnik štaba general Glišić. Za koji dan komandant armije bez borbe predaje čitavu armiju ustašama.

            U novonastaloj situaciji Partija odmah daje direktivu komunistima i članovima Skoja za prikupljanje oružja koje je ostalo iza rasula jugoslovenske vojske. Na tom poslu su se naročito istakli članovi Skoja. Zahvaljujući toj akciji, svaki borac koji je iz Mostara otišao 1941. godine u partizane bio je naoružan.

            Uprkos nezapamćenom teroru koji je vladao u gradu, Partija se pripremala za oružani ustanak. Održano je nekoliko sastanaka i savjetovanja Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu i rastureni su prvi leci u kojima se narod pozivao da se, u svom jednodušnom otporu okupatoru, okupi oko Komunističke partije Jugoslavije. Sredinom jula 1941. godine formiran je Oblasni vojni štab za Hercegovinu, a 17. jula pokušava da iz Mostara izađe prva grupa od 21 člana Partije da bi pomogla organizovanje ustanka u istočnoj Hercegovini.

            Dugogodišnje revolucionarno iskustvo omogućuje partijskoj organizaciji u Mostaru da se relativno brzo prilagodi novim uslovima svoga grada. Ona se orijentiše na glavni zadatak - mobilizaciju svih snaga za oslobodilački rat.

            I pod najtežim uslovima ilegalnog rada, izložena udarcima najgrubljeg okupatorskog terora, partijska organizacija u Mostaru je postojala i radila za cijelo vrijeme okupacije. Svakodnevno odašiljanje novih boraca u partizane, uspješno organizovanje diverzija, sabotaža i atentata, skrivanje ilegalaca, snabdijevanje boraca sanitetskim i drugim materijalom, razvijanje najšireg političkog rada u masama, izdavanje i rasturanje biltena, letaka i ostalog propagandnog materijala, jednom riječju aktiviranje svega što je rodoljubivo i spremno za borbu - sve je to djelo komunista grada Mostara.

            Ugled Partije iz dana u dan sve više raste, jer su građani uviđali da je ona, u najpresudnijim časovima naše istorije, jedina snaga koja organizuje i vodi borbu protiv okupatora.

            Partija je sve više ljudi angažovala na raznim akcijama. Čitavi kvartovi bili su partizanski raspoloženi. Iz grada su neprekidno odlazili borci u partizane. Već u septembru 1941. godine, uz pomoć komunista koji su izašli iz Mostara, formiran je Konjički bataljon sa preko 150 boraca. Nepokoreni Mostar je stalno slao svoje sinove i kćeri da se s puškom u ruci bore protiv okupatora. Preko 700 njih dalo je svoje živote u velikom oslobodilačkom ratu. To su zaista najdirljivije i najljepše stranice istorije ovog grada. One govore o snazi i jedinstvu građana ovog grada i njihovoj nepokolebljivoj vjeri u sigurnu pobjedu narodne revolucije.

            Nošena plemenitim idealima svoje Partije, omladina je predstavljala najborbeniji odred narodnooslobodilačkog pokreta u gradu. Ona je u svaku akciju srčano utkivala svoj mladalački zanos i bez kolebanja i straha izvršavala i najteže zadatke. Ni najsurovije prijetnje, ni stalni teror nisu ni jednog momenta pokolebali odlučnost omladine, a naročito Skoja.

            Moglo bi se navesti bezbroj primjera koji osvjetljavaju revolucionarni lik ove omladine. Njeni podvizi su primjer neustrašivosti. Atentate na ustaške zlikovce …,  četničke izrode …,  talijanske oficire, ustaške agente …,  mnoge sabotaže i diverzije, rasturanje letaka i pisanje parola - bez bojazni i dvoumljenja izvodili su mladi komunisti.

            I okupatori, kao i domaći izdajnici, zabilježili su, ne bez straha, te akcije i podvige. Tako se, na primjer, iz izvještaja Državnog izvještajnog ureda u Mostaru, upućenog u Zagreb, može pročitati:

            >>Danas ujutro u čitavom gradu su osvanuli veliki protuosovinski natpisi. Natpisi su veliki na mjestima po pola metra, pa čak i po jedan metar. Pisani su masnom crvenom bojom i vrlo lijepim čitkim slovima. Natpisi se nalaze na skoro svim većim kućama u gradu jednako u središtu kao i na periferiji grada, tako da svugdje, kudgod se okrenete možete čitati ove natpise: “Smrt fašizmu!”, “Živjeli partizani!”, “Živjela Sovjetska Rusija!”, “Živio Tito!”, “Dole NDH!”, “Smrt ustašama!”  Natpisa ima u tolikom broju da već ljude hvata jeza gledajući na svakoj kući slova velika po 1 metar sa ovakvim sadržajem.<<

            Okupator i domaći izdajnici nisu se zadržavali na konstatovanju tih nimalo prijatnih činjenica. Njihov strah se pretvorio u svakodnevne bjesomučne odmazde i divljanja. Međutim, takvi postupci stvarali su od rodoljuba heroje, i to ne samo na oslobođenoj teritoriji i u akcijama u gradu nego i u tamnicama koje su stalno punjene novim patriotima. Bezbrojni su primjeri herojskog držanja građana ovog grada pred okupatorskim, ustaškim i četničkim krvnicima. Niko od njih nije tražio milost, niti se pred neprijateljem pokolebao u pravednosti stvari za koju se bori. Dovoljno je sjetiti se herojskog držanja dvojice sekretara Mjesnog komiteta KPJ za Mostar Jusufa Čevre i Ljube Brešana, zatim uhvaćene partizanke Race Ivanišević, pa omladinaca Drage Palavestre i Alije Rizikala i bezbroj drugih koji su prkosili gledajući smrt u oči, pa da pred našim očima osvježimo koliko krvavu toliko i blistavu dramu junaka koji su žrtvovali sebe u borbi za slobodnu domovinu.

            Mnogobrojnim pojedinačnim podvizima i herojstvima pridružuje se i nezaboravni revolucionarni podvig cijelog grada - iscrpljeni i premoreni borci Mostarskog bataljona poslije bitke na Sutjesci našli su svoje sigurno utočište u njemu, bez obzira na policiju, gestapovce i okupatorsku vojsku. Smještaj tih boraca, koji su nakon oporavka nastavili oružanu borbu, organizovala je partijska organizacija, a rodoljubi su ih primili u svoje stanove, iako su bili duboko svjesni da se zbog toga izlažu smrtnoj opasnosti - i oni i njihove porodice. To je mogao učiniti samo grad heroj.

            Partijska organizacija je u svim poduhvatima u toku rata imala snažnu podršku među ženama. One su se posebno isticale u sakupljanju pomoći za partizane i porodice boraca, a naročito u sklanjanju ilegalaca kojih je uvijek bilo u gradu. U srca žena-majki bila je duboko urezana ljubav prema borbi koju su vodili njihovi sinovi i kćeri. One su još 1941. godine svojim masovnim učešćem u demonstracijama žena Mostara izrazile solidarnost sa borbom koju je vodila Partija.

            Zamašne akcije u gradu i na oslobođenoj teritoriji nisu se mogle zamisliti bez stalne i organizovane propagande. Štamparija, koja je neprekidno u toku rata radila u Mostaru, bila joj je snažan oslonac. Ona je bila živa veza sa hiljadama ljudi u gradu i van njega. Svakodnevni bilteni koji su štampani u toj štampariji bili su jedine novine kojima su građani vjerovali. Pored letaka, biltena, brošura i ostalog materijala, u njoj se štampala i Istorija SKP(b). Osim toga, u toj štampariji rađeni su i leci na talijanskom jeziku namijenjeni okupatorskim vojnicima.

            Mostar, stalno budan i spreman na akciju, dočekao je raširenih ruku svoje oslobodioce. U njemu je u zajedničkoj borbi iskovano i odnjegovano bratstvo i jedinstvo naroda nadahnutih ponosom zbog izvojevane slobode i svoje blistave prošlosti.

            Dugogodišnja revolucionarna borba i iskustvo radničkog pokreta, snaga i uticaj Komunističke partije s drugom Titom na čelu, spremnost i sposobnost komunista da organizuju i povedu oružanu borbu protiv fašističkog okupatora i domaćih izdajnika, učinili su da se Mostar odmah opredijeli za narodnooslobodilački pokret Jugoslavije.

            Svjestan da se tom borbom ne istjeruje samo okupator iz naše zemlje, već da borba istovremeno predstavlja odlučujuću bitku i za promjenu društvenog sistema, bitku za socijalističko društvo, Mostar se povezao u jedinstven borbeni front i ostao cijelog rata značajno i čvrsto revolucionarno uporište.

            Radnici, intelektualci i seljaci svrstali su se zbratimljeni u redove revolucije bilo kao ilegalni radnici u gradu ili kao borci Mostarskog bataljona i drugih partizanskih odreda i brigada Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Zbog toga su hapšeni, protjerivani u logore, strijeljani, vješani, masakrirani, ili su herojskom smrću ponosno ginuli na ratištima. Ovi ljudi, dali su svoj život za novi zajednički život u samoupravnoj socijalističkoj zajednici, zemlji ravnopravnih i zbratimljenih naroda i narodnosti Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

            Mostar je pred Drugi svjetski rat imao osamnaest hiljada stanovnika, a u narodnooslobodilačkom ratu aktivno je učestvovalo blizu šest hiljada, dakle, svaki treći stanovnik.

            Mostar je u narodnooslobodilačkom ratu dao preko sedamsto i pedeset palih boraca, uglavnom mladića i djevojaka, trinaest narodnih heroja, i više od hiljadu žrtava fašističkog terora.

            Svaki deseti Mostarac nije dočekao slobodu.

            Slijedi lista imena 13 palih narodnih heroja Mostara po abecednom redu prezimena:

            - Mladen D. BALORDA (1921. - 1943.); poginuo na Ovojcima

            - Karlo V. BATKO (1907. - 1943.); poginuo u Konjicu

            - Ljubo B. BREŠAN (1913. - 1943.); poginuo na Ovojcima

            - Leo F. BRUK (1911. - 1943.); poginuo u Čelebićima

            - Adem I. BUĆ (1914. - 1943.); poginuo u Sarajevu

            - Jusuf M. ČEVRO (1914. - 1941.); poginuo u Mostaru

            - Mustafa A. ĆEMALOVIĆ (1923. - 1943.); poginuo u Mostaru

            - Rifat H. FRENJO (1923. - 1943.); poginuo na Sutjesci

            - Mithad H. HAĆAM (1917. - 1942.); poginuo na Konjuhu

            - Dr. Safet I. MUJIĆ (1908. - 1942.); poginuo u Zabrđu

            - Šefik O. OBAD (1923. - 1943.); poginuo na Sutjesci

            - Ahmet S. PINTUL (1922. - 1943.); poginuo na Džepi

            - Hasan S. ZAHIROVIĆ (1919. - 1943.); poginuo na Kobiljoj Glavi

12.09.2010.

Da se ne zaboravi - 1. dio

            Lista imena palih boraca i antifašista za koje je veličanstveni Partizanski spomenik u Mostaru i izgrađen. Lista je po abecednom redu prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom pogibije.

 

A

Nikola M. ABRAMOVIĆ  (1905. Dabar – 1941. Jasenovac)

Mihajlo M. AHAC  (1924. Mostar – 1943. Krekovica)

Dimitrije Đ. AJVAZ  (1920. Mostar – 1941. Caprag)

Ljuban M. AJVAZ  (1907. Mostar – 1941. Lepoglava)

Aleksandar M. ALAGIĆ  (1923. Gospić – 1943. Bijela)

Marko ALAGIĆ  (???? Nevesinje – 1941. Mostar)

Munta S. ALIĆ  (1922. Mostar – 1945. Jasenovac)

Ibrahim O. ALIKALFIĆ  (1920. Mostar – 1942. Borci)

Mustafa H. ALIKALFIĆ  (1905. Mostar – 1945. Jasenovac)

Mustafa M. ALIKALFIĆ  (1920. Mostar – 1943. Prozor)

Herman A. ALTKORN  (1902. Mostar – 1941. Jasenovac)

Ivan J. AMBROŽ  (???? Jesenice – 1941. Čitluk)

Jovo Ć. ANDRIĆ  (1924. Pijesci – 1942. Bratač)

Mara R. ANDRIĆ  (1924. Pijesci – 1945. Konjic)

Mirko V. ANDRIĆ  (1918. Pijesci – 1945. Kiseljak)

Alija S. ARAP  (1926. Mostar – 1944. Bradina)

Enver S. ARPADŽIĆ  (1917. Mostar – 1943. Drvar)

Nedžad M. ARPADŽIĆ  (1926. Mostar – 1944. Stara Gradiška)

Boro U. AVDALOVIĆ  (1913. Korita, Gacko – 1942. Zagoričani)

Mladen U. AVDALOVIĆ  (1923. Nevesinje – 1941. Svilajnac)

Radmila U. AVDALOVIĆ  (1917. Mrkonjić-Grad – 1942. Rilje)

 

B

Miho S. BABIĆ  (1921. Malo Polje – 1945. Ivan-Sedlo)

Nijaz A. BAJAT  (1923. Mostar – 1942. Potoci)

Nijaza A. BAJAT  (1925. Mostar – 1944. Lisičići)

Zdravko I. BAJIĆ  (1924. Bileća – 1941. Mostar)

Žarko I. BAJIĆ  (1922. Bileća – 1941. Mostar)

Hajrudin A. BAJRIĆ  (1927. Mostar – 1944. Mostar)

Angijat H. BAJROVIĆ  (1923. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Muhamed S. BAKAMOVIĆ  (1924. Mostar – 1944. Trohtajm)

Sofija S. BAKARIĆ  (1924. Beograd – 1944. Stara Gradiška)

Boro N. BALAĆ  (1915. Vrlika – 1943. Doli)

Đorđo N. BALAĆ  (1916. Benkovac – 1941. Mostar)

Natko N. BALAĆ  (1912. Benkovac – 1943. kod Niša)

Slavko N. BALAĆ  (1914. Sinj – 1941. Lepoglava)

Mirzo A. BALIĆ  (1912. Mostar – 1945. Jasenovac)

Mustafa A. BALIĆ  (1922. Mostar – 1945. Jasenovac)

Mladen D. BALORDA, narodni heroj  (1921. Mostar – 1943. Ovojci)

Vasilije D. BALORDA  (1923. Mostar – 1941. Kraljevo)

Fatima O. BALTA  (1922. Mostar – 1945. Jasenovac)

Baldo BASARIĆ  (???? ???? – 1943. kod Gacka)

Berima S. BAŠAGIĆ  (1923. Nevesinje – 1945. Jasenovac)

Hajrija M. BAŠAGIĆ  (1920. Nevesinje – 1943. Stara Gradiška)

Mehmed M. BAŠAGIĆ  (1923. Nevesinje – 1942. Bišina)

Muhidin M. BAŠAGIĆ  (1918. Nevesinje – 1943. Konjic)

Slavko Š. BAŠIĆ  (1912. Mostar – 1943. kod Splita)

Karlo V. BATKO, narodni heroj  (1907. Sarajevo – 1943. Konjic)

Safet S. BATLAK  (1925. Mostar – 1944. Nevesinje)

Filip I. BEGIĆ  (1911. Kruševo – 1945. Ivan-Sedlo)

Hivzija V. BEGOVIĆ  (1918. Trebinje – 1943. Konjic)

Osman R. BEGOVIĆ  (1918. Kokorina – 1945. Ivan-Sedlo)

Hivzo A. BEHRAM  (1919. Stolac – 1944. Arslanagića-Most)

Ljubo A. BEKAVAC  (1919. Mostar – 1944. Kula)

Danilo M. BERBEROVIĆ  (1925. Mostar – 1944. Čičevo)

Dr Berta J. BERGMAN  (1894. Blažuj – 1945. Jasenovac)

Jusuf H. BIJAVICA  (1899. Mostar – 1944. Grušća)

Salko H. BIJAVICA  (1919. Mostar – 1942. Prozor)

Salko B. BIJEDIĆ  (1903. Gacko – 1945. Sarajevo)

Fadil Š. BILAL  (1924. Vitina – 1945. Cazin)

Zlatko Š. BILAL  (1927. Vitina – 1944. Zagreb)

Ešrefa O. BILIĆ  (1923. Mostar – 1943. Mišljen)

Šamila O. BILIĆ  (1921. Mostar – 1943. Mostar)

Salko S. BIŠĆEVIĆ  (1920. Mostar – 1944. Travnik)

Darinka F. BITANGA  (1891. Mostar – 1943. Mostar)

Neđo R. BITANGA  (1918. Mostar – 1943. Malo Polje)

Rade A. BITANGA  (1891. Mostar – 1941. Lepoglava)

Mustafa A. BJELAVAC  (1897. Mostar – 1941. Lepoglava)

Mustafa A. BOBIĆ  (1912. Mostar – 1945. Sarajevo)

Slobodan BOGDANOVIĆ  (1922. Mostar – 1941. Mostar)

Đorđe S. BOROZAN  (1923. Mostar – 1943. Žuglići)

Mirko Đ. BOROZAN  (1921. Mostar – 1942. Viduša)

Ramo M. BOŠKAILO  (1925. Podvelež – 1945. Kiseljak)

Mehmed A. BOŠNJIĆ  (1911. Mostar – 1945. Sarajevo)

Šefik A. BOŠNJIĆ  (1914. Mostar – 1943. Sutjeska)

Ljubo B. BREŠAN, narodni heroj  (1913. Dubrovnik – 1943. Ovojci)

Ahmet M. BRKIĆ  (1924. Mostar – 1944. Nevesinje)

Fatima M. BRKIĆ  (1916. Mostar – 1943. Stara Gradiška)

Hamdija M. BRKIĆ  (1921. Mostar – 1943. Sutjeska)

Hivzija M. BRKIĆ  (1919. Mostar – 1942. Bijela)

Osman M. BRKIĆ  (1915. Mostar – 1944. Grušća)

Ramiza M. BRKIĆ  (1926. Mostar – 1945. Bihać)

Remzija M. BRKIĆ  (1922. Mostar – 1945. Ostrožac)

Ivo F. BRONZOVIĆ  (1920. Brač – 1944. Stara Gradiška)

Tonči F. BRONZOVIĆ  (1923. Brač – 1945. Slovenija)

Leo F. BRUK, narodni heroj  (1911. Dubrovnik – 1943. Čelebići)

Mladen F. BRUK  (1928. Mostar – 1945. Mostar)

Hasan A. BUBIĆ  (1914. Mostar – 1943. Bijela)

Mahmut J. BUČUK  (1918. Trebinje – 1944. Stara Gradiška)

Sidika H. BUČUK-HADŽIĆ  (1920. Mostar – 1945. Stara Gradiška)

Adem I. BUĆ, narodni heroj  (1914. Mostar – 1943. Sarajevo)

Seid M. BUKOVAC  (1922. Ljubuški – 1942. Jasenovac)

Mustafa H. BULJKO  (1915. Mostar – 1943. Kamena)

Omer M. BULJUBAŠIĆ  (1921. Mostar – 1944. Grušća)

Salko J. BURIĆ  (1917. Stolac – 1944. Busovača)

Šerif J. BURIĆ  (1922. Stolac – 1944. Kula, Čičevo)

 

C

Salko O. CRNOMEROVIĆ  (1918. Kružanj – 1945. Ivan-Sedlo)

Tomo L. CVIJETIĆ  (1910. Nevesinje – 1944. kod Blagaja)

Marijan A. CVITKOVIĆ  (1921. Polog – 1945. Slovenska Bistrica)

Slavko S. CVITKOVIĆ  (1914. Polog – 1945. Slovenska Bistrica)

 

Č

Križan I. ČAVAR  (1905. Polog – 1945. Gospić)

Šaćir I. ČELEBIĆ  (1922. Mostar – 1943. Ovojci)

Esad S. ČERKIĆ  (1926. Mostar – 1944. Zagreb)

Muhamed S. ČERKIĆ  (1919. Mostar – 1942. Zaborani)

Jusuf M. ČEVRO, narodni heroj  (1914. Mostar – 1941. Mostar)

Enver S. ČUČAK  (1921. Mostar – 1942. Bijelo Polje)

Salko S. ČUKUR  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

Dušan S. ČULAJEVIĆ  (1904. Mostar – 1944. Stara Gradiška)

 

Ć

Adil A. ĆATIĆ  (1924. Mostar – 1943. Doli)

Hivzija M. ĆATIĆ  (1917. Mostar – 1942. Bijele Vode)

Mugdim A. ĆATIĆ  (1921. Mostar – 1942. Mostar)

Miladin M. ĆEĆEZ  (1919. Mostar – 1941. Lepoglava)

Mehmed M. ĆEMAL  (1929. Mostar – 1945. Sarajevo)

Mubera M. ĆEMALOVIĆ  (1920. Mostar – 1944. Jasenovac)

Muhamed O. ĆEMALOVIĆ  (1923. Mostar – 1945. Buna)

Mustafa A. ĆEMALOVIĆ, narodni heroj  (1923. Mostar – 1943. Mostar)

Omer A. ĆEMALOVIĆ  (1919. Mostar – 1943. Sutjeska)

Ahmet A. ĆIŠIĆ  (1888. Mostar – 1944. Mostar)

Alija S. ĆIŠIĆ  (1920. Mostar – 1943. Mostar)

Dragi S. ĆIŠIĆ  (1922. Mostar – 1945. Jesenice)

Husref H. ĆIŠIĆ  (1909. Mostar – 1942. Viduša)

Ibrahim M. ĆIŠIĆ  (1923. Mostar – 1944. Dahau)

Ibrahim S. ĆIŠIĆ  (1920. Mostar – 1943. Mudrike)

Mithad H. ĆIŠIĆ  (1924. Mostar – 1943. Sutjeska)

Mujo S. ĆIŠIĆ  (1911. Mostar – 1943. Hutovo)

Nazif M. ĆIŠIĆ  (1921. Mostar – 1942. Ratkamen)

Remzija S. ĆIŠIĆ  (1923. Mostar – 1942. Bijela)

Safet A. ĆIŠIĆ  (1928. Mostar – 1945. Lašva)

Nikola R. ĆORIĆ  (1926. Prigrađani – 1945. Ivan-Sedlo)

Žarko R. ĆORLUKA  (1921. Pijesci – 1944. Lokve)

Desimir K. ĆUK  (1906. Mostar – 1943. Sutjeska)

Mehmed A. ĆUMURIJA (1910. Mostar – 1945. Sarajevo)

Ekrem O. ĆURIĆ  (1927. Mostar – 1943. Mostar)

Omer V. ĆURIĆ  (1923. Humilišani – 1944. Čepovan)

Radomir N. ĆURKOVIĆ  (1925. Jajce – 1944. Glamoč)

 

(Nastavlja se)
12.09.2010.

Da se ne zaboravi - 2. dio

            Nastavak liste imena palih boraca i antifašista za koje je veličanstveni Partizanski spomenik u Mostaru i izgrađen. Lista je po abecednom redu prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom pogibije.

 

D

Ikonija J. DABARČIĆ  (1922. Nevesinje – 1944. Sarajevo)

Enver S. DADIĆ  (1916. Mostar – 1945. kod Jajca)

Anđelko Đ. DAKIĆ  (1920. Nevesinje – 1941. Mostar)

Rafo S. DANON  (1913. Mostar – 1942. Nevesinje)

Ćamil S. DELIĆ  (1920. Mostar – 1945. Jasenovac)

Džemal S. DELIĆ  (1921. Mostar – 1943. Ovojci)

Nazif A. DELIĆ  (1909. Mostar – 1944. Dahau)

Zemka H. DELIĆ  (1918. Mostar – 1945. Sarajevo)

Dževad M. DEMIROVIĆ  (1927. Mostar – 1945. Ljubljana)

Munevera M. DEMIROVIĆ  (1927. Mostar – 1943. Mostar)

Muzafer H. DERONJA  (1924. Mostar – 1943. Ovojci)

Hakija A. DERVIŠKADIĆ  (1920. Nevesinje – 1943. Sutjeska)

Šefkija A. DERVIŠKADIĆ  (1922. Nevesinje – 1943. Fojnica)

Afan S. DIZDAR  (1921. Mostar – 1944. Doljani)

Ahmet A. DIZDAR  (1905. Mostar – 1942. Norveška)

Hasan A. DIZDAR  (1912. Mostar – 1944. Trusina)

Hamdija S. DIZDAREVIĆ  (1923. Mostar – 1943. Ovojci)

Ibro I. DIZDAREVIĆ  (1923. Mostar – 1942. Bijela)

Aleksandar M. DOBRIĆ  (1924. Mostar – 1944. Zagreb)

Janko R. DOŠLO  (1924. Vrapčići – 1945. Pazarić)

Alija J. DRAČE  (1922. Mostar – 1943. Kamena)

Džemal O. DRAGNIĆ  (1920. Mostar – 1941. Glavatičevo)

Ahmet H. DRLJEVIĆ  (1922. Mostar – 1942. Šibenik)

Meho S. DRLJEVIĆ  (1907. Blagaj – 1944. Jasen)

Salko H. DUGALIĆ  (1925. Mostar – 1945. Sarajevo)

Šefko H. DUGALIĆ  (1920. Mostar – 1943. Bijela)

Hajrudin M. DVIZAC  (1914. Mostar – 1944. Zenica)

 

Ibrahim A. DŽAFEROVIĆ  (1920. Gacko – 1942. Dramiševo)

Nazif A. DŽEPO  (1924. Mostar – 1943. Kamena)

Vinko I. DŽIDIĆ  (1913. Mostar – 1942. Mamula)

Fatima A. DŽINOVIĆ  (1925. Mostar – 1945. Pazarić)

Muhamed DŽUDŽA  (1905. Mostar – 1941. Sarajevo)

 

Đ

Mahmut I. ĐIKIĆ  (1916. Mostar – 1941. Kifino Selo)

Zehra J. ĐILITOVIĆ  (1925. Mostar – 1943. Jablanica)

Salko ĐONKO  (1923. Mostar – 1944. Dreževica)

Ahmet O. ĐOZLIĆ  (1918. Mostar – 1944. Jasenica)

Esad O. ĐOZLIĆ  (1924. Mostar – 1945. Trst)

Atif A. ĐUKIĆ  (1922. Mostar – 1944. Grušća)

Ibrahim H. ĐUKIĆ  (1923. Mostar – 1943. Ovojci)

Mehmed J. ĐUKIĆ  (1921. Mostar – 1943. Ljubomir)

Omer H. ĐUKIĆ  (1925. Mostar – 1943. Ovojci)

Ramiza J. ĐUKIĆ  (1919. Mostar – 1943. Sutjeska)

Salem M. ĐUKIĆ  (1917. Mostar – 1944. Zenica)

Salih J. ĐUKIĆ  (1926. Mostar – 1943. Borci)

Danilo M. ĐURASOVIĆ  (1927. Raštani – 1945. Konjic)

Novica M. ĐURASOVIĆ  (1922. Raštani – 1945. Odžak)

 

E

Abduselam M. ELEZOVIĆ  (1924. Mostar – 1943. Ovojci)

Esad S. ELEZOVIĆ  (1924. Mostar – 1945. Jasenovac)

Ramiza A. ELEZOVIĆ  (1926. Mostar – 1945. Bihać)

Zijo S. ELEZOVIĆ  (1913. Mostar – 1945. Sarajevo)

Evald S. ERLIH  (???? ???? - ???? ????)

 

F

Omer M. FAZIL  (1909. Mostar – 1945. Sarajevo)

Hatidža A. FAZLINOVIĆ  (1922. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Džemal M. FEJIĆ  (1917. Mostar – 1945. Čapljina)

Ešref M. FEJIĆ  (1923. Mostar – 1943. Đajići)

Samija M. FEJIĆ-KRAJINA  (1909. Mostar – 1944. Jasenovac)

Šefko M. FEJIĆ  (1915. Mostar – 1942. Sipnica kod Bileće)

Jerko N. FERTILIO  (1925. Mostar – 1944. Trebinje)

Osman S. FETIĆ  (1923. Jare – 1944. Razići)

Ramiza R. FORIĆ  (1924. Nevesinje – 1943. Mostar)

Asim H. FRENJO  (1920. Mostar – 1943. Porim)

Rifat H. FRENJO, narodni heroj  (1923. Mostar – 1943. Sutjeska)

Ibro M. FRKO  (1923. Mostar – 1942. Mrkonjić-Grad)

 

G

Mitar S. GAČIĆ  (1922. Žitomislići – 1944. Trusina)

Branko N. GAŠIĆ  (1923. Bačevići – 1943. Sutjeska)

Vaso R. GAŠIĆ  (1913. Bačevići – 1942. Vrdolje)

Stevo U. GATALO  (1921. Potoci – 1942. Potoci)

Imšir I. GIGIĆ  (1890. Mostar – 1941. Lepoglava)

Mirko M. GLAVAŠ  (1920. Hodbina – 1944. Kamena)

Mustafa S. GLAVOVIĆ  (1905. Mostar – 1945. Sarajevo)

Salko O. GLAVOVIĆ  (1895. Kuti-Livač – 1945. Kuti-Livač)

Radojka R. GNJATIĆ-IVANIŠEVIĆ  (1918. Mostar – 1944. Ovojci)

Anđelko E. GOATTI  (1893. Mostar – 1943. Ovojci)

Novica M. GOLO  (1921. Bačevići – 1945. Ivan-Sedlo)

Ranko Š. GOLO  (1926. Mostar – 1944. Vilenjaci)

Kasim S. GOLOŠ  (1928. Blagaj – 1945. Ivan-Sedlo)

Mujo H. GOLOŠ  (1921. Vranjevići – 1944. Gnjilo Brdo)

Mujo M. GOLOŠ  (1922. Blagaj – 1945. Logatec)

Omer A. GOLUBIĆ  (1921. Mostar – 1943. Sutjeska)

Halil H. GOSTO  (1925. Gnojnice – 1945. Ostrožac)

Milan S. GOVEDARICA  (1907. Mostar – 1941. Mostar)

Salko M. GOZO  (1908. Mostar – 1944. Sarajevo)

Osman D. GREBO  (1921. Mostar – 1943. Sutjeska)

Avdo A. GUŠIĆ  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

 

H

Emina H. HAĆAM  (1918. Bratunac – 1943. Sutjeska)

Mithad H. HAĆAM, narodni heroj  (1917. Bratunac – 1942. Konjuh)

Nedžad H. HAĆAM  (1920. Lukavac – 1942. Glavatičevo)

Ćamil M. HADŽAJLIĆ  (1907. Mostar – 1943. Ovojci)

Nusret M. HADŽIĆ  (1916. Mostar – 1945. Sarajevo)

Rizah S. HADŽIMAHMUTOVIĆ  (1920. Mostar – 1943. Kamena)

Kemal A. HADŽIMAHOVIĆ  (1922. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Ibrahim A. HADŽIMUSIĆ  (1912. Mostar – 1943. Ostrožac)

Ahmet O. HADŽIOMEROVIĆ  (1920. Mostar – 1943. Meka Gruda, Plana)

Jusuf A. HADŽIOMEROVIĆ  (1914. Mostar – 1943. Sutjeska)

Muhamed M. HADŽIOMEROVIĆ  (1918. Mostar – 1942. Dramiševo)

Arif S. HADŽISELIMOVIĆ  (1924. Mostar – 1945. Jasenice)

Hasan I. HAJDO  (1910. Mostar – 1942. Blaca)

Hilmija A. HAKALO  (1920. Mostar – 1943. Sutjeska)

Muhamed O. HOJLAŠ  (1921. Mostar – 1942. Česim)

Rudolf HROZNIČEK  (1904. Mostar – 1942. Jasenovac)

Mujo I. HUBANA  (1916. Humilišani – 1942. Glavatičevo)

Velija O. HUJDUR  (1912. Mostar – 1941. Lepoglava)

Esad M. HUMO  (1925. Mostar – 1943. Dubrave)

Mustafa M. HUMO  (1910. Mostar – 1941. Lepoglava)

Alija M. HUSAGIĆ  (1914. Blagaj – 1943. Kaluđer-Vode)

Omer A. HUSIĆ  (1924. Kružanj – 1945. Ilirska Bistrica)

Alija I. HUSKOVIĆ  (1924. Mostar – 1945. Štajerska)

Meho I. HUSKOVIĆ  (1905. Mostar – 1943. Ovojci)

Mustafa I. HUSKOVIĆ  (1917. Mostar – 1941. kod Nevesinja)

Nazif S. HUSKOVIĆ  (1926. Mostar – 1943. Prozor)

Meho S. HUSNIĆ  (1920. Mostar – 1943. Sutjeska)

Šerif R. HUSREFOVIĆ  (1921. Mostar – 1941. Gornji Milanovac)

 

I

Smajo M. IBRULJ  (1922. Ljubuški – 1943. Ovojci)

Gavrilo A. ILIĆ  (1922. Mostar – 1944. Pohorje)

Franjo F. INTIHAR  (1909. Zagreb – 1943. Ausburg)

Enes M. ISIĆ  (1928. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Huso D. ISIĆ  (1915. Gnojnice – 1945. Istra)

Meho S. ISIĆ  (1915. Gnojnice – 1945. Istra)

Omer O. ISIĆ  (1925. Gnojnice – 1945. Istra)

Salih R. ISLAMOVIĆ  (1910. Prozor – 1944. Bengazi)

Milan R. IVANIŠEVIĆ  (1921. Nevesinje – 1943. Travnik)

Spaso Đ. IVANIŠEVIĆ  (1921. Ortiješ – 1945. Blažuj)

Milena V. IVELJA  (1928. Mostar – 1945. Umoljani)

Milan V. IVETIĆ  (1909. Mostar – 1942. Bijela)

 

(Nastavlja se)
12.09.2010.

Da se ne zaboravi - 3. dio

            Nastavak liste imena palih boraca i antifašista za koje je veličanstveni Partizanski spomenik u Mostaru i izgrađen. Lista je po abecednom redu prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom pogibije.

 

J

Eneza A. JAKIROVIĆ  (1929. Mostar – 1945. Sušak)

Hasan O. JAKIROVIĆ  (1923. Mostar – 1944. Bivolje Brdo)

Safet D. JAKUPOVIĆ  (1927. Mostar – 1943. Šumanci)

Đorđo D. JANJALIJA  (1919. Mostar – 1943. Ovojci)

Pero D. JANJALIJA  (1913. Mostar – 1943. Ovojci)

Luka Š. JANJIĆ  (1922. Raška Gora – 1945. Trst)

Mila S. JANJIĆ  (1924. Raška Gora – 1944. Kruševica)

Nada U. JANJIĆ  (1929. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Petar T. JANJIĆ  (1920. Bogodol – 1945. Otok Cres)

Simo M. JANJIĆ  (1924. Raška Gora – 1944. Podorašac)

Stojan M. JANJIĆ  (1921. Raška Gora – 1945. Ilirska Bistrica)

Ćamila A. JELIN-DELIĆ  (1907. Mostar – 1944. Jasenovac)

Husein A. JERKOVIĆ  (1920. Mostar – 1945. Lađevac)

Jusuf A. JERKOVIĆ  (1925. Mostar – 1943. Sutjeska)

Krsto M. JOKANOVIĆ  (1925. Malo Polje – 1945. Ivan-Sedlo)

Smajil A. JUGO  (1919. Mostar – 1943. Ovojci)

Ekrem A. JUSUFOVIĆ  (1922. Mostar – 1942. Janjina)

 

K

Vejsil A. KAJAN  (1924. Blagaj – 1945. Konjic)

Branko M. KAJGO  (1924. Gubavica – 1944. Hurgud)

Slavko L. KAJGO  (1926. Hodbina – 1944. Rabina)

Džemal A. KAJTAZ  (1912. Mostar – 1943. Stara Gradiška)

Husnija Š. KANJE  (1921. Mostar – 1942. Janjina)

Mustafa M. KANJE  (1910. Mostar – 1942. Janjina)

Salih S. KANJE  (1916. Mostar – 1943. Dahau)

Meho S. KAPIĆ  (???? ???? - ???? ????)

Ahmet M. KARA  (1922. Gubavica – 1945. Vilenjaci)

Zdenka M. KARAČIĆ  (1927. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Izeta O. KARADŽA  (1927. Mostar – 1945. Bihać)

Božidar T. KARAN  (1910. Mostar – 1941. Mostar)

Hašmeta M. KARIĆ  (1927. Mostar – 1945. Otok Krk)

Mehmed M. KARIĆ  (1920. Mostar – 1945. Zavidovići)

Mileva I. KARIŠIK  (1926. Vareš – 1944. Mostar)

Asim O. KASUMAČIĆ  (1924. Mostar – 1945. Bihać)

Hajrudin S. KATICA  (1921. Mostar – 1941. Gospić)

Hilmija A. KATICA  (1926. Mostar – 1944. Grušća)

Ibro M. KAZAZIĆ  (1913. Mostar – 1943. Ovojci)

Nafik S. KAZAZIĆ  (1921. Mostar – 1943. Ovojci)

Osman O. KAZAZIĆ  (???? Mostar - ???? ????)

Muhamed H. KEBO  (1920. Mostar – 1945. Kiseljak)

Omer B. KLJAKO  (1912. Nevesinje – 1942. Konjic)

Anđa I. KNEŽEVIĆ  (1911. Prozor – 1944. Jasenovac)

Drago D. KNEŽIĆ  (1922. Mostar – 1942. Viduša)

Luka D. KNEŽIĆ  (1912. Mostar – 1943. Šćit)

Slavko R. KNEŽIĆ  (1921. Hodbina – 1945. Ivan-Sedlo)

Rizvo I. KOLIČIĆ  (1924. Kokorina – 1945. Ivan-Sedlo)

Pašo M. KOLUDER  (1902. Mostar – 1945. Sarajevo)

Hana S. KOLUKČIJA  (1923. Mostar – 1942. Stara Gradiška)

Šefkija M. KOMADINA  (1907. Mostar – 1943. Ovojci)

Mihajlo E. KON  (1924. Mostar – 1945. kod Bihaća)

Mirko P. KONJEVOD  (1924. Mostar – 1943. Ovojci)

Branko V. KOSJERINA  (1907. Trebinje – 1942. Česim)

Dušan S. KOSTADINOVIĆ  (1908. Mostar – 1942. Lipete)

Hasan O. KOTLICA  (1921. Mostar – 1942. Pale)

Borivoje R. KOVAČEVIĆ  (1924. Mostar – 1941. Mostar)

Jefto KOVAČEVIĆ  (1894. Nevesinje – 1942. Nevesinje)

Mira R. KOVAČEVIĆ  (1920. Mostar – 1944. Aleksandrovac)

Mirko J. KOVAČEVIĆ  (1928. Mostar – 1944. Nevesinje)

Radoslav M. KOVAČEVIĆ  (1919. Nevesinje – 1941. Svilajnac)

Radojka S. KRČMAR  (1925. Varaždin – 1943. Kočevje)

Bosa I. KRČUM  (1907. Mostar – 1943. Svilajnac)

Hasan M. KRESO  (1903. Mostar – 1941. Lepoglava)

Hatidža M. KRESO  (1924. Mostar – 1945. Bihać)

Hilmija H. KRESO  (1900. Mostar – 1945. Zagreb)

Ismet A. KRESO  (1917. Mostar – 1944. Krstac)

Mustafa M. KRESO  (1914. Mostar – 1943. Dramiševo)

Ivan A. KREŠIĆ  (1921. Mostar – 1943. Mostar)

Jozo J. KREŠIĆ  (1914. Sovići – 1945. Trst)

Salko R. KRHAN  (1923. Gnojnice – 1945. Ostrožac)

Ejub S. KRPO  (1922. Mostar – 1944. Đanići)

Husref S. KRPO  (1912. Mostar – 1942. Viduša)

Hasnija O. KRUŠKONJA  (1925. Mostar – 1944. Mostar)

Đorđe V. KUIĆ  (1929. Mostar – 1945. Istra)

Ludvig I. KUJUNDŽIĆ  (1918. Mostar – 1943. Maršun)

Halil N. KUKO  (1922. Prigrađani – 1945. Ostrožac)

Omer O. KUKO  (1906. Prigrađani – 1945. Čabar)

Aleksandar T. KULJIĆ  (1924. Mostar – 1945. Karlovac)

Jusuf M. KUPUSIJA  (1921. Mostar – 1945. Sv. Katarina)

Svetko S. KURTEŠ  (1924. Kuti-Livač – 1945. Ivan-Sedlo)

Veljko D. KUZMAN  (1924. Pijesci – 1944. Čvaljina)

 

L

Suzana Š. LAKATOŠ  (1922. Novi Sad – 1942. Glavatičevo)

Enver S. LAKIŠIĆ  (1920. Mostar – 1943. Visoko)

Mustafa A. LAKIŠIĆ  (1914. Mostar – 1943. Žuglići)

Pero V. LAŽETIĆ  (1921. Mostar – 1942. Dramiševo)

Sulejman S. LEHO  (1921. Blagaj – 1942. Jasenovac)

Jakov S. LEVI  (1901. Sarajevo – 1941. Jasenovac)

Leon A. LEVI  (1922. Sarajevo – 1943. Sutjeska)

Omer I. LIVNJAK  (1921. Mostar – 1944. Vlahović)

Jovo Đ. LUČIĆ  (1920. Hodbina – 1944. Kamena)

Alija R. LULIĆ  (1911. Vranjevići – 1944. Vranjevići)

 

LJ

Muhamed R. LJUBOVIĆ  (1912. Mostar – 1944. Gacko)

Mahmut A. LJUBUNČIĆ  (1918. Glamoč  - 1943. Bišina)

 

M

Hasan A. MACIĆ  (1927. Prigrađani – 1945. Kiseljak)

Hasan S. MACIĆ  (1903. Mostar – 1943. Mostar)

Rade M. MAJSTOROVIĆ  (1913. Mostar – 1941. Lepoglava)

Meho I. MAKSUMIĆ  (1922. Kružanj – 1945. Ivan-Sedlo)

Omer A. MAKSUMIĆ  (1915. Kružanj – 1943. Dolovi)

Jusuf J. MALKOČ  (1906. Mostar – 1943. Ovojci)

Alija M. MARIĆ  (1925. Dobrč – 1945. Bihać)

Bajro D. MARIĆ  (1920. Podvelež – 1945. Ivan-Sedlo)

Dr Zvonko MARIĆ  (???? Mostar – 1942. Herceg-Novi)

Žarko Đ. MARIĆ  (1926. Mostar – 1944. Čapljina)

Franjo N. MARKIĆ  (1918. Mostar – 1942. Andrijevica)

Pero J. MARKULIN  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

Husein H. MASLIĆ  (1923. Mostar – 1943. Mostar)

Remzija O. MASLO  (1922. Mostar – 1945. Bihać)

Desa R. MASTILOVIĆ  (1921. Mostar – 1943. Sutjeska)

Dragutin R. MASTILOVIĆ  (1914. Mostar – 1941. Sarajevo)

Ante N. MATIĆ  (1923. Mostar – 1944. Kreševo)

Ljubo I. MATKOVIĆ  (1924. Bogodol – 1945. Bradina)

Milan G. MATKOVIĆ  (1923. Malo Polje – 1945. Postojna)

Mirko R. MATRAK  (1914. Gnojnice – 1943. Sutjeska)

Nikola M. MATRAK  (1923. Gnojnice – 1945. Ivan-Sedlo)

Risto J. MATRAK  (1920. Gnojnice – 1944. kod Sarajeva)

Tomo V. MEDAN  (1926. Ortiješ – 1944. Pijesci)

Rudolf F. MEDVEŠEK  (1913. Mostar – 1943. Lička Kapela)

Mira I. MEDVEŠEK  (1917. Mostar – 1944. Sarajevo)

Alija I. MEHIĆ  (1927. Prigrađani – 1945. Tržič)

Esad A. MEHIĆ  (1923. Mostar – 1945. Bihać)

Osman S. MEHIĆ  (1922. Mostar – ???? ????)

Zajko Š. MEHIĆ  (1887. Mostar – 1945. Stara Gradiška)

Đulsa O. MEHMEDOVIĆ  (1925. Mostar – 1944. Jajce)

Ahmet D. MEMIĆ  (1920. Kružanj – 1945. Ivan-Sedlo)

Omer M. MESIHOVIĆ  (1906. Ljubuški – 1944. Jasenovac)

Svetko J. MIČEVIĆ  (1923. Žitomislići – 1944. Gacko)

Milorad M. MIČIĆ  (1923. Mostar – 1945. Bihać)

Staka J. MIČKOVIĆ  (1924. Mostar – 1943. Ljeskov Dub)

Dr Ivica J. MILAKOVIĆ  (1893. Sarajevo – 1944. Mostar)

Ismet M. MILAVIĆ  (1908. Mostar – 1941. Narvik)

Mustafa F. MILAVIĆ  (1921. Mostar – 1945. Mostar)

Salko S. MILAVIĆ  (1920. Mostar – 1943. Slovenija)

Marica M. MILETIĆ  (???? Mostar - ???? ????)

Mile Z. MILETIĆ  (1924. Mostar – 1942. Mostar)

Pava J. MILETIĆ  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

Zvonko N. MILETIĆ  (1923. Mostar – 1944. Zagreb)

Danilo R. MILIĆEVIĆ  (1919. Hrgud – 1943. Sutjeska)

Krunoslav R. MILIĆEVIĆ  (1923. Mostar – 1943. Ovojci)

Nikola M. MILIĆEVIĆ  (1925. Mostar – 1944. Grušća)

Risto V. MILIĆEVIĆ  (1921. Mostar – 1942. Zvijerina)

 

(Nastavlja se)
12.09.2010.

Da se ne zaboravi - 4. dio

            Nastavak liste imena palih boraca i antifašista za koje je veličanstveni Partizanski spomenik u Mostaru i izgrađen. Lista je po abecednom redu prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom pogibije.

 

M (nastavak)

Sreten MILJAK  (???? Mostar – 1943. Sutjeska)

Mustafa F. MIRICA  (1919. Mostar – 1943. Gacko)

Esad J. MIŠIĆ  (1924. Mostar – 1943. Zijemlje)

Muhamed A. MOMIĆ  (1885. Mostar – 1943. Nevesinje)

Mevludin H. MORIĆ  (1930. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Asim R. MRGAN  (1923. Mostar – 1944. Doboj)

Alija H. MRKONJIĆ  (???? Mostar – 1945. Sarajevo)

Salko I. MRKONJIĆ  (1923. Mostar - ???? ????)

Dušan J. MUČIBABIĆ  (1907. Mostar – 1941. Mostar)

Mugdeta M. MUJAN  (1927. Mostar – 1944. Grušća)

Vahida V. MUJAN  (1928. Mostar – 1944. Grušća)

Derviš M. MUJIĆ  (1922. Mostar – 1945. Jasenovac)

Dr Safet I. MUJIĆ, narodni heroj  (1908. Mostar – 1942. Zabrđe)

Salko M. MUSLIBEGOVIĆ  (1897. Mostar – 1943. Mostar)

Abdurahman A. MUSTAFIĆ  (1910. Blagaj – 1945. Prozor)

Reuf B. MUTNICA  (1921. Mostar – 1943. Banja Luka)

 

N

Života S. NEIMAROVIĆ  (1920. Mostar – 1942. Bileća)

Ibro M. NEZIROVIĆ  (1926. Humilišani – 1945. Tržič)

Mehmed A. NOŽIĆ  (1926. Mostar – 1945. Otok Krk)

Osman A. NOŽIĆ  (1924. Mostar – 1943. Ovojci)

 

O

Šefik O. OBAD, narodni heroj  (1923. Blagaj – 1943. Sutjeska)

Halil M. OMANOVIĆ  (1926. Humilišani – 1945. Bihać)

Mehmed A. OMERAGIĆ  (1917. Mostar – 1944. Stara Gradiška)

Mirko J. ONEŠČUK  (1923. Grude – 1943. Ljubija)

Sofija J. ONEŠČUK  (1926. Grude – 1944. Grušća)

Dr Asim A. OPIJAČ  (1896. Stolac – 1945. Jasenovac)

Zvonimir J. ORLIĆ  (1910. Pula – 1942. Ostrožac)

Alija H. ORUČ  (1921. Mostar – 1945. Mostar)

Hasan H. ORUČEVIĆ  (1914. Mostar – 1943. Nevesinje)

Zdravko R. OSTOJIĆ  (1923. Mostar – 1943. Slovenija)

 

P

Selim O. PAJEVIĆ  (1927. Mostar – 1944. Sarajevo)

Ethem S. PALA  (1923. Mostar – 1945. Sarajevo)

Ibrahim S. PALA  (1924. Mostar – 1943. Čičevo)

Mehmed M. PALA  (1921. Mostar – 1943. Ovojci)

Šaćir M. PALATA  (1914. Mostar – 1941. Borci, Konjic)

Drago D. PALAVESTRA  (1925. Mostar – 1943. Mostar)

Savo S. PALAVESTRA  (1926. Gnojnice – 1945. Dubrave)

Džemal D. PAŠIĆ  (1928. Gacko – 1945. Trnovo)

Emir Z. PAŠIĆ  (1922. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Mustafa I. PAŠIĆ  (1906. Mostar – 1942. Ribari)

Zvonko D. PAUŠEK  (1920. Mostar – 1943. Crna Gora)

Dejan D. PAVIĆ  (1926. Mostar – 1944. Nevesinje)

Marta R. PAVIĆ  (1926. ???? – 1943. Kamena)

Avdija M. PAVLOVIĆ  (1902. Mostar – 1943. Ovojci)

Ljubo N. PAVLOVIĆ  (1926. Mostar – 1944. Brasina)

Muhamed H. PECIĆ  (1908. Mostar – 1945. Sarajevo)

Muhamed S. PEKUŠIĆ  (1924. Trebinje – 1944. Jasenovac)

Tatjana L. PEŠKO  (1923. Mostar – 1941. Mostar)

Ibro A. PEZO  (1920. Mostar – 1942. Špiljani)

Salko M. PEZO  (1921. Mostar – 1943. Sutjeska)

Rade N. PIČETA  (1912. Mostar – 1944. Stara Gradiška)

Milorad B. PIKULA  (1924. Mostar – 1943. Bijela)

Ahmet S. PINTUL, narodni heroj  (1922. Mostar – 1943. Džepa)

Salem A. PINTUL  (1927. Mostar – 1944. Baljci)

Božo K. PIŠTALO  (1912. Prigrađani – 1942. Foča)

Halil M. POLČIĆ  (1902. Jasenjani – 1943. Jasenjani)

Dejan M. POPOVIĆ  (1910. Mostar – 1941. Mostar)

Vera M. POPOVIĆ  (1911. Mostar – 1941. Mostar)

Branko N. PRERAD  (1922. Hodbina – 1943. Hodbina)

Slavko S. PRSTOJEVIĆ  (1922. Nevesinje – 1942. Čučug)

Đuro L. PUDAR  (1919. Pijesci – 1944. Mišljen)

Mirko M. PUDAR  (1921. Pijesci – 1941. Miholjača)

Omer Saliha PUZIĆ  (1926. Mostar – 1943. Ribnica)

Omer Sule PUZIĆ  (1931. Mostar – 1945. Mostar)

Sabrija S. PUZIĆ  (1921. Mostar – 1943. Žuglići)

Teofik A. PUZIĆ  (1914. Mostar – 1943. Ovojci)

 

R

Miloš R. RACO  (1913. Mostar – 1942. Glavatičevo)

Jovan L. RAČIĆ  (1895. Zijemlje – 1944. Zaborani)

Stevo J. RAČIĆ  (1922. Zijemlje – 1944. Gubavica)

Borivoje P. RADAN  (1923. Mostar – 1943. Kamena)

Lazo T. RADIŠIĆ  (1896. Mostar – 1944. Stara Gradiška)

Meho D. RAHIMIĆ  (1915. Pijesci – 1943. Sutjeska)

Ibrahim S. RALJEVIĆ  (1918. Mostar – 1945. Jasenovac)

Muhamed A. RALJEVIĆ  (1923. Mostar – 1945. Sarajevo)

Mustafa A. RALJEVIĆ  (1926. Mostar – 1945. Jasenovac)

Besim M. RAMIĆ  (1927. Mostar – 1945. Bihać)

Ivan A. RAMLJAK  (1916. Polog – 1945. Podorašac)

Ahmet S. REBAC  (1911. Mostar – 1945. Sarajevo)

Husnija M. REBAC  (1918. Mostar – 1942. Mostar)

Husnija S. REBAC  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

Mehmed S. REBAC  (1915. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Remzija M. REBAC  (1908. Mostar – 1944. Jasenovac)

Mustafa M. REPAK  (1920. Mostar – 1942. Dramiševo)

Miralem M. RIBICA  (1920. Mostar – 1943. Mostar)

Ekrem A. RIĐANOVIĆ  (1923. Mostar – 1943. Sutjeska)

Alija A. RIZIKALO  (1924. Mostar – 1943. Mostar)

Savo Č. ROMOVIĆ  (1914. Nevesinje – 1944. Nevesinje)

Dušan V. RUPAR  (1919. Hodbina – 1942. Bakračuša)

 

S

Bisera M. SALAHOVIĆ  (1924. Trebinje – 1942. Zvijerina)

Đorđe S. SALATIĆ  (1899. Nevesinje – 1941. Mostar)

Alija H. SALKOVIĆ  (1913. Mostar – 1943. Ovojci)

Salem A. SALKOVIĆ  (1923. Mostar – 1945. Sarajevo)

Gojko A. SAMARDŽIĆ  (1923. Mostar – 1943. Sutjeska)

Ives V. SAMARDŽIĆ  (1925. Mostar – 1945. Sarajevo)

Džemila P. SARIĆ  (1920. Avtovac – 1944. Stara Gradiška)

Kasim N. SARIĆ  (1925. Mostar – 1944. Prozor)

Smail H. SARIĆ  (???? Mostar - ???? Bileća)

Jovo D. SAVIĆ  (1917. Bačevići – 1944. Mostar)

Petko D. SAVIĆ  (1925. Bačevići – 1943. Sutjeska)

Žarko M. SAVIĆ  (1923. Bačevići – 1943. Prebilovci)

Ahmet A. SEFIĆ  (1918. Mostar – 1941. Ovojci)

Muriz O. SEFIĆ  (1925. Mostar – 1944. Zijemlje)

Šerif A. SEFIĆ  (???? Mostar - ???? ????)

Mujo S. SELIMHODŽIĆ  (1908. Mostar – 1943. Mostar)

Salko A. SKANDO  (1921. Mostar – 1944. Mostar)

Milorad V. SKIBA  (1926. Mostar – 1944. Trusina)

Salem A. SKIKIĆ  (1922. Mostar – 1942. Konjic)

Salko A. SKIKIĆ  (1914. Mostar – 1945. Sv. Katarina)

Bogdan L. SKOČAJIĆ  (1921. Blagaj – 1942. kod Bileće)

Božo M. SKOČAJIĆ  (1922. Nevesinje – 1943. Mostar)

Dragoljub Đ. SKOČAJIĆ  (1925. Blagaj – 1945. Ivan-Sedlo)

Esad M. SLIPIČEVIĆ  (1922. Mostar – 1943. Brđani)

Dr Vjekoslav N. SLOVINIĆ  (1903. Brač – 1944. Jasenovac)

Vasilije S. SORAJIĆ  (1921. Mostar – 1941. Mostar)

Josip I. SOSA  (1912. Grude – 1943. Lištica)

Ahmet M. SPUŽIĆ  (1922. Mostar – 1944. Kušići)

Ranko R. SRNA  (1921. Mostar – 1945. Istra)

Ljubo STAJIĆ  (???? Mostar – 1944. Jarše)

Branko N. SUDAR  (1927. Bačevići – 1945. Bišina)

Danilo M. SUDAR  (1915. Bačevići – 1944. Mostar)

Jovo R. SUDAR  (1924. Bačevići – 1943. Sutjeska)

Vlado L. SUDAR  (1927. Bačevići – 1944. Vilusi)

Žarko S. SUDAR  (1925. Bačevići – 1944. Bileća)

Kemal I. SULEJMANOVIĆ  (1922. Mostar – 1944. Jasenovac)

 

Š

Mehmed H. ŠABIĆ  (1901. Mostar – 1941. Gospić)

Smail H. ŠABIĆ  (1927. Mostar – 1944. Gorica)

Rašid A. ŠAHINAGIĆ  (1919. Nevesinje – 1945. Vrhnika)

Nebojša Š. ŠAIN  (1924. Mostar – 1944. Beograd)

Mehmed S. ŠAPUH  (1922. Mostar – 1942. Bijela)

Safet S. ŠAPUH  (1923. Mostar – 1944. Jasenovac)

Elefif S. ŠARAN  (1921. Mostar – 1942. Bijela)

Alija M. ŠARIĆ  (1921. Mostar – 1945. Čapljina)

Džemšid H. ŠARIĆ  (1912. Mostar – 1941. Dubrave)

Hidajet H. ŠARIĆ  (1924. Mostar – 1942. Dramiševo)

Ismet H. ŠARIĆ  (1915. Mostar – 1942. Breza)

Kemal A. ŠARIĆ  (1921. Mostar – 1943. Blace)

Nijaz H. ŠARIĆ  (1909. Mostar – 1943. Sutjeska)

 

(Nastavlja se)
12.09.2010.

Da se ne zaboravi - 5. dio

            Nastavak liste imena palih boraca i antifašista za koje je veličanstveni Partizanski spomenik u Mostaru i izgrađen. Lista je po abecednom redu prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom pogibije.

 

Š (nastavak)

Alija A. ŠEHIĆ  (1926. Grabovica – 1945. Ivan-Sedlo)

Ahmet M. ŠEHOVIĆ  (1919. Mostar – 1943. Brđani)

Salko M. ŠEHOVIĆ  (1917. Mostar – 1942. Dramiševo)

Mujo M. ŠEMIĆ  (1926. Kamena – 1945. Ivan-Sedlo)

Salko S. ŠESTIĆ  (1922. Mostar – 1943. Mostar)

Ahmet A. ŠEVA  (1919. Mostar – 1942. Romanija)

Fatima A. ŠEVA  (1924. Mostar – 1944. Grušća)

Omer A. ŠEVA  (1913. Mostar – 1941. Mostar)

Zijad H. ŠEVA  (1918. Mostar – 1944. Slovenija)

Neda N. ŠIMIĆ  (1921. Mostar – 1942. Zaborani)

Osman O. ŠIŠIĆ  (1920. Mostar – 1944. Grušća)

Ružica M. ŠIŠIĆ  (1924. Mostar – 1945. Istra)

Muhamed H. ŠIŠIRAK  (1920. Mostar – 1943. Ovojci)

Ante M. ŠKEGRO  (1926. Kuti-Livač – 1944. Kožuh)

Aleksa R. ŠKORO  (1920. Bačevići – 1945. Široki Brijeg)
Branko S. ŠKORO  (1925. Bačevići – 1943. Sutjeska)

Jovo S. ŠKORO  (1927. Bačevići – 1945. Ilirska Bistrica)

Marko S. ŠKORO  (1923. Bačevići – 1945. Trst)

Milan Đ. ŠKORO  (1924. Slipčići – 1945. Nevesinje)

Milorad R. ŠKORO  (1924. Slipčići – 1945. Ivan-Sedlo)

Savo M. ŠKORO  (1925. Bačevići – 1945. Trst)

Vasilije V. ŠKORO  (1929. Mostar – 1944. Vrčin, Avala)

Živko S. ŠKORO  (1920. Mostar – 1941. Mostar)

Predrag Lj. ŠKROBIĆ  (1923. Mostar – 1943. Sutjeska)

Omer R. ŠPAGO  (1925. Gnojnice – 1945. Istra)

Vasilije Ž. ŠPARAVALO  (1924. Mostar – 1944. Jasenovac)

Dr Leo ŠTERN  (1907. Sarajevo – 1942. Janjina)

Salko M. ŠUKO  (1919. Mostar – 1945. Sarajevo)

Stjepan S. ŠULENTIĆ  (1914. Mostar – 1942. Bijela)

Cvitan I. ŠUMAN  (1918. Raška Gora – 1943. Sutjeska)

Omer O. ŠUNJE  (1925. Podgorani – 1945. Turija)

Božo B. ŠUPLJEGLAV  (1924. Ortiješ – 1944. Lakiševina)

Mirko M. ŠUPLJEGLAV  (1923. Ortiješ – 1943. Bileća)

 

T

Muhamed O. TASLAMAN  (1920. Mostar – 1942. Bijela)

Mehmed A. TASO  (1920. Mostar – 1942. Gračanica)

Ilija L. TELEBAK  (1925. Ravni – 1945. Ivan-Sedlo)

Ismet TERZIMEHIĆ  (1908. Tešanj – 1942. Narvik)

Husein S. TIKVEŠA  (1924. Šurmanci – 1944. Grušća)

Zagorka M. TOHOLJ  (1924. Mostar – 1944. Konjic)

Meho H. TOJAGA  (1921. Pijesci – 1945. Kokorina)

Zejna H. TOJAGA  (1903. Nevesinje – 1944. Buna)

Smail A. TOPUZ  (1926. Blagaj – 1945. Logatec)

Vaso P. TOŠIĆ  (1906. Mostar – 1941. Lepoglava)

Avdo O. TRBONJA  (1913. Mostar – 1941. Jasenovac)

Bećir J. TRBONJA  (1919. Mostar – 1944. Konjic)

Jusuf S. TRBONJA  (1924. Mostar – 1945. Mostar)

Omer J. TRBONJA  (1928. Mostar – 1945. Busovača)

Mahmud H. TRČALO  (1922. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Slavko D. TRIFKOVIĆ  (1922. Raštani – 1945. Ostrožac)

Janko M. TRIŠIĆ  (1924. Potoci – 1945. Gubavica)

Ahmet H. TURIĆ  (1921. Mostar – 1944. Nevesinje)

 

U

Tripo Đ. ULJAREVIĆ  (1922. Mostar – 1942. Herceg-Novi)

Lazar S. UNKOVIĆ  (1896. Mostar – 1941. Mostar)

 

V

Predrag J. VASIĆ  (1914. Mostar – 1941. Mostar)

Rasim O. VEJZOVIĆ  (1918. Mostar – 1945. Sarajevo)

Kemal A. VELAGIĆ  (1926. Mostar – 1944. Kula)

Omer A. VELAGIĆ  (1923. Mostar – 1945. Igman)

Albina VELIČANIN  (???? ???? - ???? ????)

Ibro O. VEŽIĆ  (1911. Gnojnice – 1945. Kiseljak)

Avdija M. VIĐEN  (1911. Mostar – 1943. Dahau)

Šefik M. VILA  (1920. Mostar – 1942. Janjina)

Dževad H. VRGORA  (1924. Mostar – 1944. Zagreb)

Zijad H. VRGORA  (1926. Mostar – 1943. Ovojci)

Milivoje V. VUČETIĆ  (1922. Čapljina – 1943. Mostar)

Eman M. VUČIJAKOVIĆ  (1927. Mostar – 1945. Sarajevo)

Muhamed H. VUČIJAKOVIĆ  (1905. Mostar – 1945. Sarajevo)

Zdravko VUJADINOVIĆ  (???? ???? – 1944. Prijevorac)

Muhamed D. VUK  (1924. Mostar – 1943. Stara Gradiška)

Danilo A. VUKAJLOVIĆ  (1905. Bileća – 1943. Sutjeska)

Vasko P. VUKIČEVIĆ  (1923. Mostar – 1944. Glavatičevo)

Aleksandar R. VUKOVIĆ  (1910. Mostar – 1944. Drniš)

Branko L. VUKOVIĆ  (1912. Vihovići – 1943. Ub)

Drago P. VUKOVIĆ  (1897. Mostar – 1944. Drvar)

Mladen G. VUKOVIĆ  (1917. Mostar – 1942. Romanija)

Rade G. VUKOVIĆ  (1926. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Radojka G. VUKOVIĆ  (1924. Mostar – 1943. Jasenovac)

Slobodan G. VUKOVIĆ  (1919. Mostar – 1941. Ovojci)

Spaso P. VUKOVIĆ  (1922. Mostar – 1944. Čapljina)

Zlatka VUKOVIĆ  (1893. Mostar – 1941. Ovojci)

Živko Lj. VUKOVIĆ  (1922. Mostar – 1942. Borač)

 

Z

Muhamed S. ZAGORČIĆ  (1921. Mostar – 1943. Nevesinje)

Hasan S. ZAHIROVIĆ, narodni heroj  (1919. Mostar – 1943. Kobilja Glava)

Mehmed D. ZALIHIĆ  (1888. Mostar – 1942. Bijela)

Rabija N. ZEKIĆ  (1924. Gacko – 1943. Župa)

Ante S. ZELENIKA  (1922. Mostar – 1943. Mostar)

Ljubo F. ZELENIKA  (1916. Mostar – 1942. Mostar)

Halil H. ZLOMUŠICA  (1922. Banjdol – 1945. Ivan-Sedlo)

Andrija P. ZOVKO  (1924. Polog – 1945. Sv. Katarina)

Ivko P. ZOVKO  (1913. Polog – 1945. Opčine, Trst)

Stojan I. ZOVKO  (1919. Polog – 1943. Lađevice)

Ante A. ZUANIĆ  (1924. Rogatica – 1942. Bjelimići)

Reuf M. ZUPČEVIĆ  (1923. Mostar – 1944. Pohorje)

Tadžudin M. ZUPČEVIĆ  (1926. Mostar – 1945. Tuzla)

Borivoje D. ZUROVAC  (1917. Mostar – 1942. Mamula)

Vukašin D. ZUROVAC  (1911. Mostar – 1942. Lajkovac)

 

Ž

Stjepan ŽIVIĆ  (1913. Sao Paolo – 1943. Sutjeska)

Muhamed M. ŽULJEVIĆ  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

 

 

            *NAPOMENA: Ovaj spisak nije konačan, jer je u trenutku štampanja knjižice PARTIZANSKI SPOMENIK U MOSTARU, 10. februara 1980. godine, bila u toku obrada podataka i za druge poginule učesnike u narodnooslobodilačkom ratu.
07.09.2010.

Grad mojih prijatelja

            *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Bogdan Bogdanović, a objavljen je u mostarskoj informativnoj reviji MM, u dvobroju 12/13, u junu 1997. godine.

 

 

            Mnoge od memorijalnih građevina kojima sam posvetio svoje najbolje umne i fizičke snage, danas više ne postoje ili su, bar kako sada stvari stoje, osuđene na neprimetno fizičko degradiranje i nestajanje. Osećao bih se bedno, kad bih ma i u magnovanju, dozvolio sebi da zažalim, na primer, za najraskošnijim delom svoje graditeljske mladosti - za Partizanskim spomenikom u Mostaru, danas kad više nema ni pravog, starog Mostara, ni mnogih mostarskih starih familija, čija su deca počivala na ovom časnom ratničkom groblju. Objašnjavajući nekad svoju zamisao, često sam zahvalnim slušaocima pričao priču kako će se jednog dana, i zauvek, “dva grada” gledati licem u lice, oči u oči - grad mrtvih antifašističkih junaka, uglavnom mladića i devojaka - ratnika i grad živih, za koji su oni položili živote...

            Kamena alegorija o dva grada nije se sasvim slučajno, i bez ikakvih podsticaja spolja, obrela na jednom od surih, kamenih bregova zapadnog Mostara. Početne formule verovatno mi je ponudila moja ondašnja lektira. Naime, prilično neodređeno, negde između zemlje i neba - bar tako kažu knjige starostavne - lebdi grad Hurqualya, sufitski parnjak manihejske Terrae lucidae, koja je u gnostičarskim spekulacijama predstavljala neku vrstu polazne stanice za otiskivanje u svet divnih, naivnih, ali večitih filozofskih i kosmo-poetskih slika. A ja sam smatrao da mostarski pali antifašistički borci, takoreći još dečaci i devojčice, imaju makar simbolično, pravo na lepotu snova. U razdoblju kad se spomenik gradio, dakle u jednom već uveliko mirnodopskom, spokojnom, birokratskom, pa i bezosećajnom mentalnom i moralnom okruženju, iz vremenske perspektive od dvadesetak godina, čistota njihovih pobuda i bezgranično, naivno samopožrtvovanje mogli su podsetiti još jedino na tragične dečje krstaške pohode (Kinderkreuzzuge).

            Za razliku od poslova oko uređenja Jasenovca, koji su iz premnogih razloga za mene bili vrlo mučni, odlasci u Mostar, prenosili su me u sasvim drugačiji svet poezije i zbilje. Uspomene na jedan bivši logor uništenja (Vernichtungslager), ma koliko da sam od njih bežao, pretvarale su se često u stanje produženog, jedva podnošljivog stresa.

            Naprotiv, gradeći mostarski akronekropolis bio sam ponet nekom dubokom, unutrašnjom vatrom. Ne baš jednostavan i lak posao obavljao sam bez mučnine i zamora i, u stvari, obuzet nekim za mene novim poimanjem života i smrti. Možda je apsurdno reći, ali kao da sam se nadao da ću nešto od svoje potajne radosti pokloniti i svojim “novim prijateljima”, čija su se imena - muslimanska, srpska, hrvatska - tek počela ređati na terasama nekropole. Njihov mali zagrobni grad, kao što sam i obećao porodicama, gledao je u samo srce starog Mostara i u danas porušeni most vrhovnog majstora Hajrudina, taj nekad najlepši i najsmeliji most na svetu, delo božanske graditeljske statike, pred kojom je mali Bogdan bio sićušan kao pred natprirodnom pojavom.

            Partizanska nekropola je bila Mostar u malom, replika gradu na Neretvi, njegov idealni dijagram. Međutim, taj ideogram grada, taj hijeroglif, taj kameni znak nije bio baš beznačajnih dimenzija. Dostizao je obrise nekog od skromnijih, prabalkanskih, heladičkih akropolja. Od ulazne, donje kapije do česme na vrhu (Quelle, Brunnen) trebalo je savladati dvadeset i nešto metara visinske razlike i, vijugavim, kamenim serpentinama propešačiti uzbrdo dobrih tri stotine metara. Put na gore pokazivala je voda koja se preko zvonkih orgulja slivala u susret posetiocu.

            Kako izgledaju majstori klesari koji klešu i grade jedan grad izvan vremena i prostora? Moji mostarski prijatelji potražili su ih na Korčuli i digli su na noge sve što je u njihovom selu umelo držati dleto i bat u ruci. Doveli su ih negde na izmaku pedesetih ili na samom početku  šesdesetih. Bili su skromni, ljubazni i prijatni, a posao su obavljali pobožno, gotovo liturgijski: njihova zvonka, horska liturgija klesanja trajala je s manjim prekidima punih pet godina.

            Predvodio ih je Barba, što u dijalektu znači i stric i deda, patrijahalni šef družine, staratelj, onaj koji će, kad se vrate na svoje ostrvo, podneti izveštaj roditeljima i verenicama šta je ko radio i kako je radio. Čim je stigao, Barba je odabrao mesto za “klesaonicu”, a kad je nadstrešnica  podignuta, odredio je mesto za svoj pult, koji je ličio i na katedru i na predikaonicu. Naredio je, zatim, da mu se taj sanduk od talpi (Bohle), ali bez poklopca i bez dna, ispuni peskom i sitnim otpacima od kamena, da bi komad za klesanje meko nalegao i da se u toku rada ne bi oštetio. Naspram njegove katedre, licem prema njoj, majstori su rasporedili svoje, mada nešto manje sanduke.

            Radili su, zbog hercegovačke vrućine, više noću no danju - od praskozorja do iza doručka i od zalaska sunca do ponoći. Mostar, taj divni, sada već bivši grad, imao je ustaljenu naviku da u letnjim mesecima na ulicama iščekuje ponoćno osveženje koje dopire iz korita Neretve. Izgledalo je ponekad da su svi, čak i deca, potpuno zaboravili da se noću može malo i odspavati. Njihov sam obićaj prihvatio ne samo zato što je iščekivanje svežine bilo i meni neophodno za dobar san i ukupan sutrašnji radni ritam, već i zato što sam bio razigran, bolje reći nervozan, a pomalo i uplašen. Obećao sam građanima Mostara da ću im stvoriti nešto neviđeno, uvalio ih u troškove, pokrenuo silne radove, a da li sam baš bio siguran da ću uspeti da isteram sve do kraja, baš kao što sam smislio?

            Malo unezvereno i rasejano, uzastopno sam i po više puta, preko Hajrudinovog mosta prelazio s jedne na drugu obalu rečnog kanjona. Ponekad mi se činilo da od svog velikog predhodnika tražim saveta za razne teškoće koje u radu sa kamenom uvek nepredviđeno iskrsavaju. Opipavao sam kamene rukohvate i profile i pod prstima pronalazio mnogo štošta od onoga što čulo vida preko dana lakomisleno previđa. Pronalazio sam u mraku spojeve blokova, davno klacifirane, napipavao metalne pijavice (Klammer, Klampe) i zatege (Spanriegel), koje su na vreme zaustavljale prskanje i staru su građevinu branile od raspadanja.

            Jedne noći odlučio sam da krenem gore, na gradilište. Iz daljine je dopirala pesma, saglasje glasova, hor bez reči. Korak po korak, pristigao sam. Gledao sam iz prikrajka, iz mraka: acetilenske lampe ili možda još prošlovekovne karbituše (Karbidslampe, Karbidlicht), jetko  svetlo i još jetkije senke. A na svetlu se događalo nešto tajanstveno. Barba, sed, kosa naelektrisano rasterana na sve četiri strane sveta, činodejstvuje kao mag, kao duh iz kamena. Najednom, diže naglo bat i dleto (Vorschlaghammer und MeiBel), svi dižu batove, pobožno šute, nastupa naglo tišina koja otkriva glasove noći - cvrčke, lelek noćne ptice, šum Neretve iz daljine. Jedan od majstora, očigledno za to upravo zadužen, otpočinje ponovo melodiju bez reči, unjkavu i tajanstvenu, kao u kakvom obredu obožavalaca kamena. Barbin bat hvata ritam, udara u kvader koji je pred njim, i u trenu otpočinje složno udaranje. Pesma očigledno usaglašava ritam i jačinu udarca. Kad melodija počne da se “penje” (sad već svi pevaju), zvuk udarca postaje zaglušno jak  ...  kad otpočne “spuštanje”, udari postaju blaži.

            Svaki je kamen odzvanjao kao muzički instrument. Znao sam, razume se, da razne vrste različito odzvanjaju, utoliko dublje ukoliko je kamen mekši. Paradoksalno je, a pomalo i komično, što najtvrđi granit piskuta, mermer pevuši nekim mecosopranom, a krečnjak,  najmuzikalniji kamen, ima lep, baršunast alt. Klesari umeju i više da zapaze. “Svaki pjeva svoju pjesmu” - kaže jedan od njih, i to sa uverenjem da je svaki kvader biće za sebe. Ali, kad počne zajedničko klesanje, ritam obuhvata svaki “kameni instrument” i, odjednom, svaki pokret ruke, svaki položaj tela, tako da ceo orkestar istovremeno dejstvuje i kao sopstveni metronom. A kad udarci alatki počnu da “traparaju” - znak da je koncentracija popustila - Duh iz kamena, Barba, nezadovoljno, strogo diže bat. Znak da se rad nakratko prekida i da udarce treba uskladiti od početka. Čeka se na tanušni glas prvog pojca i Barbin prvi udarac...

            To što je melodija bila bez reči, navodilo me je na pomisao da je prastara, protoistorijska, iz vremena kad su se i na njihovom ostrvu, i na kopnu, govorili neki drugi zaboravljeni, preslovenski jezici. Civilizacije su se smenjivale, jezici pretapali, ali čovek je ostao isti...

            “Zašto pesma nema reči?” - pitao sam jednom. Odgovori su bili jednostavni i ubedljivi: “Nema ih, nikada ih nije ni bilo!” Ili: “Tako su je i naši stari pjevali!”

            Spomenik je građen sporo, mukotrpno, od dobrovoljnih priloga, čak i od priloga u naturi (a “natura” je bio kamen), pa i od kamena od starih mostarskih kuća, koje su vreme i urbanizam već uveliko rušili, a familije su rado poklanjale kamenu građu. Čak i to tiho preseljavanje  materijala, pa i materije starog grada, imalo je simboličnu vrednost.

            Kamen, često, sa vekovnim tragovima dima ili sa klacifiranom mahovinom, sa “čuvarkućama”, prenosio je iz jednog vremena u drugo čestice memorije i duh pijeteta i mešao se sa premoćnim količinama tek izvađenog krečnjaka, belog kao sir.

            Na gornjim terasama, na kamenim unutrašnjim zidovima “grada”, na naborima kamenih zidova: polukružne niše (halbskreisformige Nische), apside (Apsido), kontrafore (Mauer und Strebepfeiler) - rasipale su se stotine i stotine kamenih cvetova. Pošto sam bar napola verovao u prastaro predubeđenje graditelja-alhemičara da je krečnjak dete sunca i meseca i da je upravo zato izuzetno povoljan, čak predodređen za klesanje nebeskih pojava, to su se sa kamenim cvetovima obilno mešale predstave sunca, meseca, planeta, sazveđa. Našlo se negde mesta i za sazveđe Velikog psa, koje nikad na nebu nisam uspeo da pronađem, pa čak i za grupu zvezda, koja na nebeskom tepihu i ne postoji, a koju sam ja u mašti nazvao “Sedam mršavih kravica”. Za neupućene to su bili Vlašići (Plejaden, Siebengestirn) ...

            Ispalo je na kraju da je Partizanska nekropola u celini podsećala na veliki astrološki model iz kojeg smo svi složno, i u najvećem zanosu, čitali najbolju budućnost.

            Raspevani, paganski karakter Partizanske nekropole nije mogao ostati neprimećen. Njene su terase uskoro osvojila deca, čiji su razdragani glasovi na zvonkom, gotovo scenskom kamenom prostoru odjekivali ponekad do duboko u noć. Sve što sam još mogao poželiti  širokogrudo sam dobio, malo u šali, a malo i od zbilje, a to je pravo da kao počasni građanin Mostara, levo od ulazne kapije, predvidim skrivenu malu nišu i za svoju buduću kamenu urnu...

            Ali, kako sada stvari stoje, tamo ne bih više bio u društvu svojih prijatelja, ploče sa njihovim imenima pažljivo su, hladnokrvno, sadistički pokupljene, odnete i samlevene u mlinu za kamen. A sve što je ostalo od mog prvobitnog obećanja to je da se bivši grad mrtvih i bivši grad živih ipak gledaju, ali se gledaju praznim, crnim, izgorelim očima.
Iz istorije Mostara i Hercegovine
<< 09/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 1. dio

IZ ISTORIJE ZAVIČAJA - 2. dio

Knjiga Tibora Vrančića «Mostar – krhotine prošlosti»

Grad mojih prijatelja

Da se ne zaboravi - 1. dio

Da se ne zaboravi - 2. dio

Da se ne zaboravi - 3. dio

Da se ne zaboravi - 4. dio

Da se ne zaboravi - 5. dio

Oni su pobijedili smrt

Mostar - čaršija kakve više nema - 1. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 2. dio

Mostar - čaršija kakve više nema - 3. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 1. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 2. dio

Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik - 3. dio

Hotel “Neretva” i Banja

Posljednja lasta

Stari most na poštanskim markama

Dječaci kao ptice

Most na Musali

Bernard Lajhner stiže s loptom

Šadrvani

Šarmeri sa Neretve

Kafana "Evropa"

Sahat-kula

Česme

Musala

Dr. Himzo Polovina - Doktor koji je ljude liječio pjesmom

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 1. dio

„LIJEPA EMINA” IZBLIZA (iz mojih neutrnulih sjećanja) - 2. dio

Šeher i grad Mostar

Mostar - vječni grad - 1. dio

Mostar - vječni grad - 2. dio

Stare stambene kuće

Hotel “Ruža”

Kriva ćuprija

Simfonija ljepote i funkcionalnosti

Neviđene česme

Vrelo "Djevojačka voda"

Peške - 1. dio

Peške - 2. dio

Šantićeve predizborne muke

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Na granici sjećanja – Blog

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 1. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 2. dio

Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave – 3. dio

Francuski konzularni agenti u Mostaru

Razgovori u francuskom Klubu

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 1. dio

Zlatna era RKUD “Abrašević” - 2. dio

Mostarska sevdalinka - 1.dio

Mostarska sevdalinka - 2.dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 1. dio

Timurdžijski (kovački) esnafi u Mostaru – 2. dio

Sarači, samardžije, sedlari i tašnari

Posljednje esnaflije Mostara

Muhamed Mujić - ZA ANTOLOGIJU

NOVI POČETAK

Zlatari Mostara i Hercegovine

Dražen Dalipagić Praja - RODILA MAJKA KOŠARKAŠA

Prilog o zanatima i trgovini mostarskih Srba pravoslavaca

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Jasna Merdan Kolar - ZLATO IZ LOS ANĐELESA

Bogatstvo Muslibegovića kuće

Miroslav Brozović - PRVA MEDALJA

Antonije Marinković - Prvi mostarski advokat

Krunoslav Kruno Radiljević - TROFEJ NA DOHVAT

Kamen i Mostar

Ante Pehar - SAMOUKI ŠAMPION

Tenelija - kamen Mostara

Emir Balić - LEGENDARNA “LASTA“

Čuvene Efice iz Cernice

Franjo Arapović - OD SLIPČIĆA DO ZVIJEZDA

Iz prosopografije Kosača (Jelena i Teodora)

Vesna Radović - IZDANAK MOSTARSKE ŠKOLE

Risto Ilije Ivanišević (1842. - 1913.)

„Otac“ košarke u BiH Milenko Radosavljević Amerikanac - IZ NJUJORKA NA KANTAREVAC

Dvorske spletke u Hercegovini - Prošlost iskićena legendama

MOJA E-MAIL ADRESA



BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETILACA
126094

Powered by Blogger.ba